7.7.2017. (Njemu)

ponedjeljak , 03.09.2018.

Rekla sam si nešto prije tebe. Rekla sam i tebi. Čini se da je prošlo zauvijek od onda.
U nekoliko kratkih rečenica, ne znam jesi li shvatio. Vidiš, prije tebe sam imala neka druga obličja.
I da neke trenutke preživim, morala sam ih ugasiti.

I vidiš, rekla sam si da u ovom obličju ostajem.
Nema više rušenja do temelja.
Ne znam jesam li uopće dovoljno jaka da bih mogla to opet.

I prije tebe rekla sam da neću romantizirati. Ili pretvoriti nas u priču. A opet to radim.
Samo ovog puta nisam ja kakvu zamišljam da bi ti htio. Niti si ti onakav kakav zamišljam da bi ja htjela.

Ne, ovog puta je ljepše. Jer si sve ovo što želim, a nisam ni znala. Jer je svaki najobičniji trenutak tako poseban.
Jer sam tebi obična ja posebna.

Noć, koliko bila duga, donosi sutra. A još uvijek osjećam tvoj dodir na mojoj koži.
Na trenutak, nešto prije tvog odlaska, zvijezda je pala. Ali ja sam u tom trenutku imala sve što želim.

<< Arhiva >>