Ateizam

Šljam svih šljamova

U ovom postu probat ću dokučiti koliko ljudi mogu biti jadni. Biti ću kratak, jer kada bih išao previše u detalje, tada bi ovaj post bio predugačak do nečitljivosti. Uglavnom, neki me je dan put naveo u jednu kuću gdje sam se šokirao. Ljudi koji tamo žive zajedno sa svojom djecom, nalaze se mnogo dalje od onoga što bi velika većina nazvala rubom egzistencije. Šok je bio utoliko veći što je razlog mog posjeta pretpostavljao njihovo veliko srce i suosjećajnost sa svijetom, što je kasnije kroz razgovor sa gospođom X (majkom i suprugom) postalo još očitije. Osjećao sam potrebu nešto poduzeti, svjestan dobrim djelom da nisam siguran činim li to radi same situacije ili svoje taštine. No, kako god bilo, odlučio sam sakupiti od svojih prijatelja po 50, 100 Kuna, pa koliko se sakupi odnijeti tim ljudima. Sakupilo se tu tisućica, koju ću odnijeti danas ili sutra, kada ću ponovo posjetiti te ljude zbog istog onog razloga od prošli put, a taj razlog ima veze sa njihovom dobrotom, a ne siromaštvom.
I sve ovo ne bi bilo vrijedno posta da ne nastavim sa analizom ljudi koji su dali novac ili ga misle dati (ali ne znaju da neki nisu toga niti dostojni - još više nego mi ostali).

Od svih ljudi najugodnije me iznenadio moj kum, inače zadrti ateist, koji je rekao da moram paziti na koji ću način predati taj novac kako ljudima ne bih povrijedio njihovo dostojanstvo. Iako sam i sam o tome razmišljao, ugodno sam se iznenadio neočekivanom dozom njegove suptilnosti.

Druga reakcija koju bih izdvojio je reakcija jednog mog prijatelja od djetinstva, a koji se odmah zapitao da li je u toj obitelji prisutan problem alkohola. Odgovorio sam mu da, prema onome što sam vidio, ima svih ostalih problema, ali onog s alkoholom nema. Znakovito je i to da je upravo u obitelji tog mog prijatelja prisutan jedan speciifičan problem s alkoholom, koji se manifestira upravo kroz njega. Zapravo, on je zbog toga bio i na liječenju od alkohola. No, od njega nisam niti očekivao neku dubinu.

Treća izdvojena reakcija je upravo ona koja ma potaknula da napišem ovaj post. To je reakcija prijatelja mog prijatelja, a koji je i prije nego što je ovome dao smrdljivih 100 kuna ovom mom, ne baš odveć analizi sklonom, prijatelju počeo puniti glavu kako je bolje da im nešto kupimo za te novce, nego da im ih damo. Taj lik je dobrano i utjecao na njega, jer je i ovaj prihvatio njegovo mišljenje, koje znači samo to da siromasi nemaju pravo na dostojanstvo. Ja sam prekinuo taj bespredmetni "dijalog preko posrednika" zaključkom kako tim ljudima ne treba ničija pamet, nego novac, i kako će si možda oni za to kupiti hranu. Da stvar bude gora, moj je prijatelj predložio kako bi im mi onda trebali kupiti hranu – na što zaista nemam komentara. Sve to ne bi imalo takvu težinu da se inicijator nepovjerenja u ovoj priči (prijatelj mog prijatelja) ne nalazi o onoj skupini ljudi koje ja oduvijek nazivam zadnjim šljamom. To je osoba koja cijeli život traga za „višim smislom“, pa su mu dragi posjeti „karizmaticima“ poput Sai Babe, no draga su mu i posredovanja u tim igrama. Njegov ga je put spoznaje (kojim je mogao kročiti zbog toga što je pripadnik dobrostojeće obitelji) uvijek preko nekih rubova, kao što je i jedan propali brak okrunjen djetetom, vodili do ovozemaljskog profita, pri čemu bih konstatirao da je imao mnogo više sreće nego pameti.
To je sada osoba koja od mene i većine nas, koji smo sakupili to malo siće, ima deseterostruko veće prihode. I baš ta osoba se boji kamo će otići njegovih sto kuna. Baš ta si je osoba dala za pravo donositi neke paušalne procjene da su ti ljudi možebitni pijanci, makar ih nikada nije vidio, a boga mi i neće. Ta je njegova duhovna spoznaja toliko jaka i duboka da si je dotični dao za pravo pretpostaviti da je svatko tko je siromašan sam za to kriv (iako vjeruje u Krista, kralja svih siromaha), jer je on valjda mukotrpnim radom sebi stvorio blagostanje. Ta je minijatura od čovjeka u svakom pogledu, dala sebi za pravo klanjati se licemjerno Kristu, a u isto vrijeme oduzimati siromahu njegovo dostojanstvo (koje može biti i uzrokom njegova siromaštva). Eto o tom jadniku sam vam svima htio ispričati. Ne postoji takvo materijalno siromaštvo kakvo sam prepoznao u „duši“ ovoga jadnika. I zato se serem na Sai Babu, Zlatka Suca, Bracu i sve one ostale „karizmatike“ koji otvaraju vrata takvom šljamu. Serem se na riječi svih onih koji ostavljaju mogućnost bilo kakve manipulacije kojom se dolazi do poprijekog puta za dobrotu i jedinstvo sa tzv. Bogom. Takvi se nisu gurali u prve redove kod pokojne Majke Tereze, ali uspješno „rješavaju karmički dug“ kod tzv. „karizmatika“, dolazeći k njima i odlazeći od njih u skupocjenim automobilima. Najžalosnija je stvar u svemu tome da su ti ljudi spremni govoriti o spoznaji, energiji i moralu, iako ne da su na zemlji, već su preko glave pod zemljom. Žalosno i jadno! I zato od takvih niti neću uzeti novac za ovu prigodu, jer jednostavno to nisu zaslušili! Mogao bih o tome još mnogo napisati, ali tko razumije ovomu je dosta.