Ateizam

utorak, 29.01.2008.

Ili si Katolik ili si sektaš!

Neobjektivnost i dvostruka mjerila prožeta ogromnom količinom licemjerja svojstvena su za Katoličku crkvu pa se njima ne treba čuditi, već ih se samovalja ponekad prisjetiti.
Licemjerne teze na koje ću skrenuti pozornost prozivaju većinu hrvatskih dnevnih novina radi tobožnje neobjektivnosti, a proziva ih ni manje ni više nego "objektivni" Glas koncila. Tekst, iz kojega ću izvući par rečenica prožet je mržnjom spram svih onih koji nisu na strani katoličke crkve i pronacističkog Ratzingera.
Naime, tekst se odnosi na situaciju povodom odustajanja papina gostovanja na Sveučilištu La Sapienza.
O tome da li je papi trebalo biti dozvoljeno gostovanje na svučilištu ne bih polemizirao, jer smatram da ima argumenata na obje strane. Osobno mislim da papi da, ali papi Ratzingeru ne, no to nije sada bitno.
Tekst Glasa Koncila prožet je epitetom "sektaški", što samo po sebi odražava tolerantnost i pomirljiv ton u svekolikom ozračju zaborava na Kristov "sektaški život". U tekstu su prozvani "Novi list", "Slobodna Dalmacija" i "Jutarnji list" i "Večernji list", te Hina, a izuzet je jedino list "24 sata" koji piše članke kraće od 4 rečenice.
Nekoliko citata:

"...Ta očita neznatna manjina zahvaljujući prvotnoj (ostaje nejasno da li naivnoj ili usmjeravanoj) potpori talijanskih medija uspjela je u prvo vrijeme svoj sektaški, ideološki i krajnje netolerantni stav nametnuti kao društveno relevantan."

"...probudila je demokratsku svijest i u talijanskom društvu i u talijanskim medijima (osim u komunističkom dnevniku »Il Manifesto«)"

"...Talijansko društvo s katoličkom većinom, usprkos svim svojim brojnim unutarnjih kontroverzama, spriječilo je teror neznatne ideološke i sektaške manjine nad većinom..."

"...O sektaškom ugrožavanju demokracije list nije donio ni slova."

"...Novi list koji uglavnom ponavlja iste svoje teze ne razlikujući što je mišljenje a što činjenica, te sektaški ističe, što je istaknuto u naslovu: »I Bozaniću bih zabranio nastup..."

Počinjem razmišljati o tome kako na Zemlji živi milijardu Katolika i šest milijardi sektaša.

Članak

- 12:35 - Komentari (38) - Isprintaj - #

petak, 11.01.2008.

Manijaci s nedjeljne mise

Mislio sam napisati komentar na post Don bloga, u kojem on za tragično ubojstvo Kristine Šušnjare okrivljuje zapadnu kulturu. To me zasmetalo, jer zločin se dogodio u jednom od krajeva Hrvatske koji je poznat po religioznosti, konzervativnosti i sveopćoj zatucanosti svojih žitelja. Naime, u Zagori je teško govoriti o utjecaju zapada i «ateističke» kulture.

Po mom mišljenju najveći mrak širi se iz redova Katoličke crkve i crkava uopće. U ne tako davnoj prošlosti svećenici su zabranjivali svaku vrstu zabave, pa su tako pjesme (osim "kreposnih") i ples bile ilegalne. I danas postoje takvi primjeri da se ljudi odriču zemaljske naslade radi tobožnjeg Božjeg gnjeva (a gnjevna je samo crkva, jer čovjek koji troši na sebe i prijatelje, nema dovoljno za crkvu). Upravo takvi bolesnici radi nesklada između univerzalnih nagona i devijantnog načina života (po zakonima prirode, a ne crkve) najčešće postaju silovatelji i pedofili (to najbolje dokazuju brojni katolički svećenici). Čovjek koji seksualnu privlačnost doživljava kao nešto loše, ne može iskreno voljeti život, a samim time niti poštivati predmet svoje požude. On ga smatra zlim i kadkad ga kažnjava radi vlastite "slabosti".
Nije dobro kada se čovjek igra Boga, a Crkva izigrava Boga kada grijehom naziva nagone koje je bićima usadio Bog (ili po mom shvaćanju evolucija, no to sada nije bitno). Spolni nagon je nagon za opstankom i kada bi ga se čovjek manje sramio, tada bi o njemu više pričao sa obitelji, u školi, na posljetku i sa svećenicima (naravno ne ovima u bolesnom celibatu), pa bi sigurno bilo manje manijaka poput ovog triljskog. Da je tome tako svjedoči i činjanica da se takve gnjusne pojave uglavnom javljaju u zatucanim konzervativnim i religioznim sredinama, baš kakva je i Zagora.

Čovjek zato treba prepoznati svetost spolnog nagona, jer on je bit vječnog života i kao takvoga ga treba baštiniti. Ako se o tom nagonu ne priča, ili ako se priča u negativnom kontekstu, stvara se plodno tlo za silovatelje i pedofile. Kada se shvati shvati svetost spolnog nagona, tada ga se sigurno ne može pomiješati sa nasiljem.

- 12:59 - Komentari (56) - Isprintaj - #

nedjelja, 06.01.2008.

Odstranjenje klitorisa ženu čini boljom suprugom i majkom!

Internet je zaista čudesan, jer pruža nevjerojatne mogućnosti. Neki puta koristim jednu neobičnu opciju, a to je putovanje u mračnu prošlost civilizacije. Vjerojatno za korištenje te opcije postoji više načina, no ja redovito koristim provjerenu i brzu metodu; odem na stranicu Glasa Koncila i tako se vratim nekoiilo stoljeća u prošlost.
U proteklom sam postu otkrio kako to Crkva gleda na ateizam – jedno od najgorih zala, i onako zlog modernog svijeta. Danas ćemo vidjeti kakav je stav Crkve glede obrezivanja žena.
Obrezivanje žena je za svakog civiliziranog čovjeka normalnih (ne sadističkih) sklonosti čin koji se može usporediti sa silovanjem, kopanjem očiju, čedomorstvom, pedofilijom i sličnim najgnjusnijim pojavama u društvu. To je čin gdje ženi prije njene spolne zrelosti odrežu klitoris, kako bi ona bila lišena bilo kakvog spolnog užitka za cijeli život. To je pokazatelj dna patrijarhata, gdje je žena svedena na imovinu i radi mjere predostrožnosti je se sakati, kako joj ne bi palo na pamet da uopće pogleda drugoga muškarca, a ne mora gledati niti svog, jer on je taj koji određuje vrijeme, mjesto i pozu.
U tim je primitivnim društvima ženina naslada luksuz, nepoznanica, pa čak i grijeh, jer od imovine se ne očekuje da uživa u «gazdi», već je jedino bitno da «Gazda» uživa u svojoj imovini.
Ne treba biti psiholog kako bi se zaključilo da su takve žene osakaćene i mentalno, posebice na emotivnom polju, jer takva žena ima dvije opcije; ili u potpunosti otupiti ili se ubiti!
O tome koliko žena ima tu sreću da od infekcije poslije obrezivanja umre, ne treba niti govoriti.

Zapanjujuć je stav Crkve, kojeg prenosi Glas Koncila, u kojem se taj čin sakaćenja žene ravnodušno opisuje kao «narodni običaj», a da ne kažem da se čak i favorizira, jer sakatost žene se opravdava time što je ona tada «bolja žena».

No da ne duljim:

Kad je pak riječ o obrezivanju žena, koje se još vrši u nekim, osobito muslimanskim sredinama, to nema znakovne veze s biblijskim ni kuranskim obrezanjem, nije obred nego samo običaj. I nije riječ ni o kakvom obrezivanju kožice nego o čupanju dražice djevojčicama prije početka puberteta da se tako budućoj ženi onemogući doživljaj spolne naslade. Žena tako ostaje manje zahtjevna, samo vrijedna i vjerna supruga i majka. Možda je to bilo posebno prikladno muškarcima koji su morali imati više žena.

Mene osobno ne čudi kako bolesne stavove imaju ljudi koji žive bolesnim životima, no čudi me to što očito tekstovi u GK-u na prolaze nikakve “filtete dobrog ukusa” prije objave!

- 08:48 - Komentari (31) - Isprintaj - #

srijeda, 02.01.2008.

Ateizam je put u sotonizam!

Ove se godine digla prašina oko Božićne poruke kardinala Bozanića, u kojoj on navodno ateizam opisuje kao veće zlo od korupcije i terorizma. Takvu je vijest prenio Večernji list, a na nju je reagirao i ugledni akademik Novak, pa mi to daje za pravo da i ja pričam o tome, makar se možda u konkretnom slučaju radilo o pukom senzacionalizmu. To kažem, jer u pola sata traženja po Internetu, nisam uspio pronaći originalni tekst Božićne propovijedi. Naime, iako Crkva tvrdi da je tekst lako dostupan, ja sam naišao na mnoge osvrte, ali na niti jednom nije bilo linka na originalnu poruku.
Ipak, bilo to eksplicitno rečeno ili ne, vjerujem da je to bila prava poruka, baš kao i svake godine do sada.
Potkrijepu za takvo uvjerenje nalazim u Ratzingerovu navještaju kako Crkva ulazi u rat protiv sotonizma i u objašnjenju sotonizma u Glasu Koncila.
Naime, u tom se objašnjenju kao znak sotonizma navodi svaka kritika presvete Katoličke crkve, jedine prave čuvarice Božje riječi.
Ono što je apsurdno, ateizam se navodi kao put ka sotonizmu, iako ateisti za razliku od vjernika uopće nbe vjeruju u postojanje Sotone, baš kao niti Boga.

Kratak citat objašnjava sve: "Sotonistička kultura ulazi u obitelji kada se iz njih izbaci Bog, u škole kada se po njima širi isključivi ateistički duh, kada se vjerska pouka zamijeni nekakvim »psihologizmima«, a u društvo kada se sa svih javnih mjesta počinju »čistiti« kršćanski simboli kao »znakovi netolerancije prema drugačijima".

Na taj se način svaka kritika Crkve i svećenstva identificira sotonizmom, a od vjernika se očekuja stigmatiziranje svih onih koji se na bilo koji način suprotstavljaju Crkvi. Tako suđenje svećenicima zbog pedofilije predstavlja Vražje djelo. Micanje raspela iz državnih institucija naznaka je da osobom koja to čini upravlja Vrag, a daje se i nedvosmislena poruka da ateisti zapravo ne postoje, jer ako čovjek nije vjernik, tada je sotonist.

I još uvijek postoje oni glupani koji ovdje tvrde da sam u krucu što pišem ovaj blog, jer Crkva nikoga ne dira!