Ateizam

Od sada brže do Boga!

Evo još jednog primjera trošenja "svetih" novaca na običnu sprdnju. Naime, Vatikan je uspostavio vlastitu niskobudžetnu zrakoplovnu čarter liniju koja će katoličke vjernike voditi na hodočašća diljem svijeta. Letovi su planirani za početak samo iz Rima, a vjernici će se služiti specijalnim zrakoplovima Boeing 737 obojanim u službene boje Vatikana, žutu, plavu i bijelu. Stjuardese će biti posebno obučene, a čak će i nasloni za glavu biti ispisani psalmima.

Izuzeti ću priču o tradicionalnom katoličkom kiču, koji će se manifestirati kroz "specijalno" uređenje interijera zrakoplove, jer jedna će slika vjerojatno vrijediti više od tisuću riječi. S druge strane, smatrao sam da je bit hodočašća žrtva, a ne da vas netko u fotelji odnese na "sveto mjesto".

Ono na što bih skrenuo pozornost je marketinška pozadina cijelog projekta. Na ovaj način želi se popularizirati vjerski turizam, koji će Crkvi nedvojbeno donositi popularnost kod bogatijih pripadnika društva, a samim time i veći profit. Novac uložen u ovaj projekt je prije svega investicija, a ne humanitarna akcija. Tako umjesto da se novac sakupljen milodarima troši na pomaganje siromasima, on će se investirati u projekte koji će popularizirati vjerski turizam kod istih tih bogatijih vjernika, i na taj način polučiti dodatnu zaradu.
Ipak, to je sasvim logičan slijed događaja, jer većina vjernika koja daje milodare ne mari kuda će novac otići, već im je bitno da su osjetili olakšanje što su ga dali. Takvo bolesno shvaćanje razvijeno je na temelju favoriziranja mučeništva, pa je na taj način svako odricanje postalo sveto, iako se možda tim odricanjem u stvarnosti ne postiže ništa. Tako darovan novac je i tako i tako proklet egoizmom darovatelja, pa je iluzorno da će ga onaj koji ga kao takvog prima potrošiti na human način.
Realno gledajući mogli bi zaključiti da će se , taj novac opet vratiti kao potreba za daljnjim uzaludnim trošenjem onima koji su ga i darovali, jer oni se osjećaju uzvišeno dok plaze po Luordesu i Međugorju, dok u isto vrijeme preziru i psuju Cigane koji ih na raskršću traže jednu Kunu.

Monitor, BBC