Ukazanje u Sinju
Eto, i ja sam se malo odmorio, kao što i priliči u ovo ljetno vrijeme. Kako za blog koji pišem ne postoji "sezona kiselih krastavaca", lako je bilo odabrati temu slijedećeg posta.
Naime, 55 godišnji Jakov Penava iz Sinja u nedjelju je namjerno izazvao požar, a kao razlog je naveo naputak od Boga osobno.
Ovo je još jedan primjer kako vjera može loše utjecati na ljudsku psihu, no o ovoj se temi neće mnogo raspravljati, jer to je tabu tema. Jakova će crkva jednostavno proglasiti ludim, dok takva kvalifikacija nikako ne sljeduje polupismene (ili nepismene) vidjelice iz Međugorja.
Appropos vidjelica, danas sam na Globalnom sijelu gledao babu s Lastova koja tvrdi da je za svoga života u više navrata sretala vampire. Moja je pokojna baka mnogo puta sretala dugove, a tetka, koja je iz istog sela i danas se boji mraka. Vjerujem da su vidjelice upravo iz takvih društvenih slojeva, jer još nisam čuo da je neki doktor vidio Gospu (vjerojatno zato što je u tom trenu znao da je poludio).
No, da pokušam dokučiti zašto je Jakov pukao u glavi i čuo "Božji" glas.
Crkva je kao medij između Boga i čovjeka uvijek vjeru tumačila na način da okreće vodu na svoj mlin, što je konkretno značilo u svoju "škrabicu". U svojoj se davnoj i ne tako davnoj povijesti Crkva često služila "vražjim" metodama u obrani digniteta Svevišnjeg. Sve je to dovelo do kronične tupavosti njenih sljedbenika, jer se svaka logika često kažnjavala smrću ili progonstvom. Ono što je danas bila istina, često je sutradan postajala laž, i obratno. Tako su se razvili vjernici bez logike i kao posljedica toga bez zdravog osjećaja za etiku i suživot (u protivnom ne bi bilo vjerskih ratova, koji su se uvijek vodili za crkve, a ne za Boga). U takvom je ozračju logično da čovjek šizofreniju nazove Božjim glasom, jer se ista ta šizofrenija u drugim slučajevima naziva ukazanjem. Da stvar bude bolja, pobožni Jakov je iz Sinja koji je poznat kao najreligiozniji kraj u RH.
|