Ateizam

Život u grijehu

U novom broju Glasa Koncila, jedna uzorita vjernica pita: "Predbračni život, život u dvoje prije braka, postao je nažalost stvarnost, suvremeni način života, opravdanje za bolje upoznavanje dvije osobe koje žele stupiti u brak. Za mlade to je postalo pravilo od koga skoro nitko ne odstupa, pravilo koje odobravaju i roditelji i mjerodavne ustanove. Crkva podiže svoj glas protiv toga, ali uglavnom bezuspješno.

Starije osobe, osobe koje mogu biti roditelji mladima, nažalost pribjegavaju istom načinu života. Žalosno je što to prakticiraju i takozvani uzorni vjernici rimokatoličke vjere, pa samo malobrojni ostaju čvrsti u vjeri da je predbračni kao i svaki izvanbračni odnos teški grijeh. Takve osobe najčešće ostaju same, ne uspijevaju sklopiti kršćanski brak, a predbračna čistoća se ismijava, ignorira, omalovažava, podcjenjuje kao nešto najbezvrednije, najnevažnije, najsmješnije...

Kako to promijeniti? Kako pomoći vjernicima koji poštuju predbračnu čistoću i svetost braka"

Draga gospođo, ljudi koji se toga drže ostaju sami zato što su preglupi da bi ih itko htio, a ne zbog nekog drugog razloga. Nije pitanje ismijavanja, već je stvar u tome da u današnjem svijetu partneru morate pokazati neku zainteresiranost za zajednički život, kako bi ga uvjerili da ste dobra "partija" za njega. Nekada to doista nije bilo tako, no samo zato što su nekada roditelji birali supružnike za svoju djecu -baš romantično! Po mom mišljenju nekada se dešavalo mnogo veće "bogohuljenje", jer ljudi nisu smjeli uživati u "Božjim darovima", kakvi su ljubav i seks kao preteča partnerske ljubavi. Za Vas je draga gospođo vjerojatno svaki nekršćanski brak grešan. Vi ste u stanju mei slične osuditi a priori, jer nismo vjenčani u crkvi, no spremni ste progledati kroz prste nasilju u "katoličkoj obitelji", jer oni se možda nalaze u "maloj krizi" svoga "svetog odnosa". Draga gospođo K. iz Croatenburga, zar je za Vas zaista najbitnije da brak bude sklopljen u ritualu kojeg vodi osoba kojoj je taj isti brak zabranjen. Što o braku i djeci može misliti osoba koja vjeruje (iz vlastita egoizma) kako je rođen za "više ciljeve" od onih iz kojih je proizašao. Mislite li zaista da je Bog takvima dao da ga zastupaju u "blagoslovu života"?