Ateizam

nedjelja, 30.04.2006.

Nalaz vizitacije u zagrebačkom Caritasu

Povodom afere u zagrebačkom domu Caritasa u Brezovici provedena je vizitacija od strane povjerenstva Katoličke crkve, s ciljem utvrđivanja "istine" o optužbama na račun rada tog doma.
Vizitacija provedena u Caritasu Zagrebačke nadbiskupije utvrdila je propuste u kadrovskom i financijskom poslovanju, ali ne i zlostavljanja u Caritasovim domovima, rekao je tako biskup zagrebački Valentin Pozaić.

"Ne samo da mi nismo utvrdili nikakva zlostavljanja, nego to nisu utvrdile ni inspekcije Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, a hoće li to utvrditi policija i državno odvjetništvo - o tome će konačnu odluku donijeti sud", istaknuo je član Povjerenstva Anđelko Jureško. (klasična floskula onih koji znaju da su krivi, ali vjeruju u neučinkovitost pravosuđa kao Kurjak, Žužul, Pašalić islični)
je kazao da zadatak vizitacije nije bio utvrđivanje kaznenih djela, već je to u nadležnosti državnih organa.
Na osnovu ovakvih nalaza i izjava članova povjerenstva, čini mi se da cilj vizitacije nije bio otkrivanje istine, već njeno prikrivanje. Držim da je vizitacije poslužila samo za korekciju strategije obrane i brisanje tragova koji bi mogli dovesti do odgovornih osoba unutar same crkve. Nevjerojatna je izjava da Jureško tako hladno govori o utvrđivanju krivnje, a radi se o zlostavljanju djece koje bi ustanova trebala štititi.
- 07:23 - Komentari (23) - Isprintaj - #

nedjelja, 23.04.2006.

Dvije, naoko suprotne, knjige o moralu

Povodom početka rada "Blogospremnika" iskoristiti ću priliku i uploadati dvije kratke knjige koje su po sadržaju, iako veoma različite, zapravo dosta slične. Te dvije knjige od čitatelja zahtijevaju vlastiti pogled neovisan od tradicionalnih razmišljanja. Jedna od te dvije knjige biti će za čitatelja prehladna i bezosjećajna, jer će svojom britkošću sirove logike pokušati ubiti svu ugodnu toplinu lažne nade i morala. Druga će pak biti presuptilna i isti će čitatelj, nakon što je čitanjem prve ustvrdio kako je suocjećajan i milosrdan, morati odbaciti svoje milosrđe i suptilnost, jer zapravo za njega pretstavljaju "bespotreban" teret. U svakom slučaju ove dvije knjige su svakako literatura koja se isplati pročitati, a od čitatelja traže samostalnost i iskrenost pred samim sobom:
Friedrich Nietzsche: "Antikrist"
Edgar Kupfer Koberwitz: "Naša braća životinje"
Bit uploadanja ove dvije knjige zajedno je upravo apsurd samoprocjenjivanja, jer reakcije na prvu će se sigurno izmijeniti čitanjem druge i tako pokazati da je moral relativna kategorija.
- 07:02 - Komentari (44) - Isprintaj - #

utorak, 18.04.2006.

Stop sekte, mi smo katolici!

Image Hosted by ImageShack.us
Sličice kao što je ova možete naći u obliku naljepnice na vratima "uzgojenih" katolika. Crkva ove naljepnice tiska i daje svojim župljanima kako bi bila sigurnija u to da oni neće polemizirati o ispravnosti pojedine vjere, a samim tim se neće kritički osvrnuti na «crkveno zastupanje Boga». Ova naljepnica pokazuje svo licemjerje Katoličke crkve kada je u pitanju ekumenizam i uopće dijalog sa drugim vjerskim zajednicama. Ta se naljepnica odnosi upravo na kršćane, a crkva s druge strane «zagovara dijalog». Jasno je da crkva želi sama svojim politikantstvom riješiti neslaganja sa ostalim kršćanskim zajednicama, ali dijalog se svodi na to da Katolička crkva iznosi svoje stavove sa kojima bi se svi ostali trebali složiti. Teško je za povjerovati u istinite namjere ujedinjenja, kada se tiskaju ovakve diskriminirajuće naljepnice. Zapravo, vjerujem da je jedina moguća pomirba ta da svi pređu u katolike. Ova naljepnica zapravo pretstavlja grubu diskriminaciju ljudi koji nisu katolici, jer ih se unaprijed tjera sa kućnoga praga. U duhu kršćanstva trebalo bi biti udomiti stramca i pomoći mu. Znam da će mnogi reći kako se ovdje ne radi o tjeranju gladnog, ali možda baš nekome razgovor sa vama predstavlja potrebu, a vi ste ga odbacili zbog toga što je različit. Možda nakon razgovora s vama osoba postane katolik, a Vi ste ga unaprijed "osudili na propast". Mislite li da samo svećenici trebaju širiti "riječ Božju", a vi ostali kao telad slušati, ili bi svatko trebao biti apostolom svoje vjere? Da ironija bude veća, upravo je kršćanstvo bilo organizirano kao ilegalna sekta prvih tristotinjak godina svog postojanja. Sveti Petar apostol, za kojeg katolici svojataju za prvog Papu, bio je razapet u Rimu, zato što je pripadao "heretičkoj sekti". Upravo je Isus Krist bio vođa sekte, a oficijalno židovsko svećenstvo ga je dalo ubiti. Zapravo, sekta je u samoj srži kršćanstva i moglo bi se reći da kršćanstvo gubi smisao kada prestaje biti sekta, a danas se "nasljednici" Krista tako odnose prema nekim kršćanskim sektama. Ukratko: Ove su naljepnice odvratne!
- 07:40 - Komentari (46) - Isprintaj - #

srijeda, 12.04.2006.

Uskrs je obmana sitnih duša

Image Hosted by ImageShack.us
Vjernici se pripremaju za Uskrs, blagdan kojeg crkva prezentira kao najveći među svim blagdanima, Uskrs pretstavlja spomen na uskrsnuće Isusa Krista, koji je prema kršćanskoj legendi tim činom otvorio vrata vječnoga života. Svatko tko umre, prema kršćenskom nauku, samo odbacuje tijelo, a njegova duša čeka Božji sud.
Zašto je baš ovaj blagdan najveći? Odgovor je: Zbog ljudskog egoizma. Olako prihvaćamo činjenicu da smo rođeni, ali sa činjenicom da je smrt neminovan kraj se teško mirimo. Ljudska se svijest, vjerujem zbog evolucijskog odmaka od drugih životinja, veoma individualizirala. Mogli bi reći da se ljudi mnogo više međusobno razlikuju, nego što se razllikuju pripadnici bilo koje druge životinjske vrste. Druge vrste napreduju i prosperiraju na osnovu svoje prilagodbe spram prirode, a to je njihova skupna karakteristika, dok uspješan čovjek pokušava društvo i prirodu prilagoditi sebi. U tom svijetu jakih individua ego caruje, pa kaže: "Nije moguće da ja tako savršen imam kraj" i počinje vjerovati u sve opcije koje govore o tome kako je on vječan. Ovih dana se u medijima mnogo govori o Uskrsu kao smislu vjerovanja kršćana. Upravo taj smisao otkriva duhovnu prazninu kršćana, jer oni ne vjeruju u ispravnost dobrih djela po sebi, već u nagradu. Kršćanin se stalno okreće za sobom i korigira postupke da bi se oni što više svidjeli Bogu, a to mu i nije teško jer njegov je Bog zapravo čovjek!

- 06:25 - Komentari (121) - Isprintaj - #

petak, 07.04.2006.

Crkva je oskvrnula seks!

Priroda je vječna. Priroda je bila prije ljudske vrste, a biti će i poslije. Ona postavlja pravila i mijenja oblike. Najvažnije pravilo u prirodi je reprodukcija. Reproduktivna sposobnost je temelj postojanja svih živih bića na Zemlji, od najprimitivnijih do čovjeka samog. Osobitost reprodukcije je ta da se jedinka ne može oploditi, već joj je za taj čin uvijek potrebna druga jedinka. (da nema toga, ne bi bilo mutacija i evolucije). Biljke međusobno oprašuju cvjetove, hermafroditi oplođuju jedan drugoga, a složenije vrte organiziraju zajednicu u kojoj se brinu o mladunčadi. Organiziranje zajednice kod mnogih je bića podsvjesno i na razini je nagona. Ti su nagoni toliko složeni i jaki da objedinjuju sve što je potrebno za opstanak vrste, pa o njima vrsta i ovisi. Priroda se pobrinula da je spolni nagon nezaobilazan, jer kada on to ne bi bio, budućnost vrste bila bi upitna. Čovjek je otišao korak dalje i spolni je nagon postao još kompleksniji i razvio se u individualni osjećaj koji nazivamo partnerska ljubav. Tada su se pojavile religije i najsvetiji osjećaj, anđela čuvara opstanka, proglasile grijehom. Osjećaj koji je nezaobilazan i nužan za postojanje, oni su prokleli. Postavivši moral kao suprotnost prirodnim nagonima od života su napravili kaznu. Ljudi, kao životinjska vrsta, se ne mogu osloboditi želje koja je sadržana u svakoj stanici njihova tijela i različiti ljudi različito reagiraju na «dvostruka pravila». Neki se suzdržavaju, pa ako ne spadaju u alfa primjerke uspijevaju i kažnjavaju se na taj način. "Pastus" ne uspijevaju, već se u njima javlja revolt i žele od tog "grijeha" napraviti još veći grijeh. Tako se javlja analni sex, koji po mom mišljenju nije ništa doli čisti prkos i oskvrnuće spolnog čina. Smatram da u prirodi takvog seksa nema. U analnom je seksu iz inata prisutna i želja za poniženjem žene, jer osobno sumljam da to normalnim ženama paše. U revoltiranom se čovjeku javlja poriv :»Ako je grijeh jebat, onda želim do kraja sagriješit i pojebat' je u guzicu!» Mislim da je crkva kriva za pojavu seksualnih peverzija, jer je od najsvetiji nagon proglasila grijehom. Bezgrešno začeće "djevice Marije" bilo je tu od velike koristi, samo se pitam je li i "Duh Sveti" ostao junfer? U svakom slučaju, ovo što se dešava se čovječanstvom nije čudno, jer čovjeku je nametnut neprirodan način života koji ga guši, a ljudi bez volje za život ubijaju prirodu! Religija je tihi ubojica vrste, jer sebe pretpostavlja prirodnim nagonima!
- 21:07 - Komentari (44) - Isprintaj - #

utorak, 04.04.2006.

Imaju li molitve suprotan učinak?

Svi vjernici manje-više vjeruju u moć molitve, pa se stoga mole i za sebe i za druge, no na žalost, vjerujem da se mnogi mole i za kažnjavanje ljudi koji im nisu po mjeri. Posebne vrste molitvi imaju za cilj duhovni ili fizičko ozdravljenje pojedinih osoba, pa se tako ponekada mole cijele skupine vjernika za ostvarenje određenog cilja. Mogli bismo reći i da je “sveta misa” također jedna vrsta grupne molitve, pa tako postoje i mise Zadušnice u kojima se vjernici mole za dušu preminuloga. Jedna od najbizarnijih i naj degutantnijih molitva je i egzorcizam, gdje se zapravo jednog luđaka pušta da pokuša molitvom izliječiti drugog luđaka, umjesto da ih se pošalje obojcu u prihijatrijsku bolnicu.
Nedvavno je provedeno istraživanje u šest američkih bolnica nad 1800 pacijenata koji su se oporavljali od operacije srčane premosnice u kojem su se usporedili rezultati oporavka pacijenata za kojih su se molili vjernici sa onima za koje se nitko nije molio. Rezultati istraživanja bili su poražavajući. Stopa smrtnosti bila je jednaka kod obe skupine, a oporavak je tekao nešto sporije kod ljudi za koje su se vjernici molili. U molitvama se sudjelovale dvije katoličke i jedna protestantska skupina vjernika. Moram priznati da sam ovim rezultatom i ja ostao malo zatečen, jer sam vjerovao da bi barem autosugestija (ili neka vrst placeba) mogla imati donekle pozitivan učinak. Ipak je možda korisnije da se čovijek oslanja na svoje vlastite snage, nego da povjerenje poklanja vanjskoj sili, koja zapravo i ne postoji. Osobno mi je drago da su rezultati takvi, jer sudeći po osobinama dobrog dijela ljudi, vjerojatno se više moli za zlo nego za dobro. Ovo istraživanje pokazuje da je i magija bilo koje vrste puka izmišljotina.
- 20:20 - Komentari (35) - Isprintaj - #