Ateizam

Velečasni kauboji

Čitajući novine, gdje se nerijetko kao vijest provuče «avantura» nekog svećenika, zamislim se. Jesu li ljudi uopće svjesni koja bi trebala biti funkcija crkve i da li ih je uopće briga. Ako ih nije briga, zašto idu u crkvu i plaćaju «blagoslov»? Jesu li glupi pa ne vide ili ne žele vidjeti. Ovaj post odlučio sam napisati potaknut n+prvim napisom o ludovanjima nekog svećenika. Naslov u Jutarnjem od neki dan glasi: «Policajci razoružali župnika». Fra Ante Šilović sa otoka Murtera repetiranim je pištoljem (za koji nema dozvolu) prijetio maslinaru iz svoje župe. Pitam se, zapravo i ne pitam se već konstatiram, da čovjek koji nosi pištolj i ne poštuje zemaljske zakone – taj ne poštuje niti božje. Ipak, vjerovatno će ovdje na zemlji dobro proći, jer zakoni se na svećenicima ne primjenjuju u realnoj mjeri. To je vjerovatno zbog pokojnog Alojzija Stepinca koji je u prošloj državi otkupio grijehe svećenstva od sustava. Zbog toga što smo bili članovi države koja se zamjerila crkvi, sada trebamo jesti govna idućih sto godina, ne bi li to ispravili. Kao što se svi rađamo sa istočnim grijehom, tako u ovoj državi svaki sudac počinje raditi sa «Stepinčevim grijehom» koji postepeno otkupljuje radeći za interese crkve.
Fra Ante Šilović, naravno nije usamljen slučaj. Nedavno je Crnom Kronikom prošetao i tzv. «Večasni Kauboj» iz Slunja. Taj je pak jednom župljanu razbio nos, potom je malo pucao iz puške na seoskoj zabavi, da bi nakon toga pijan autom sletio sa ceste i zaspao, te ga je policija našla pijanog u jarku. Župljani su odreagirali na zaštitnički način. Rekli su da je velečasni dobar, ali da malo previše pije, no tko to danas nema poroka.
Iz glave mi ne izlazi i možda najapsurdniji slučaj svećenika koji je na sexyphone potrošio 200 000 Kuna novca od milodara. Na taj je slučaj crkva odreagirala maknuvši ga u drugo župu. Međutim, njegovi su župljani rekli da će bojkotirati crkvu ako im ne vrate njihovog velečasnog. Na pitanje što misle o njegovom činu izjavikli su da je on dobar čovjek i da ima pravo na «greške». Što se pak novca tiče, rekli su da će ako treba skupiti još 200 000 kuna da i to potroši.
Postavlja se pitanje nije li crkva takva zato što su i ljudi takvi. Ljudi toleriraju crkvene propuste, jer se duboko u sebi nadaju da će «dragi Bog» isto to tolerirati i njima. Ljudima nije bitno kako crkva troši novac od milodara, jer oni nisu dali da nekog spase, već za svoje otkupljenje. Oni tako ne hrane gladne, već svoj ego. Takvim vjernicima, koji sačinjavaju većinu vjerničke populacije, uzor nije Krist, već velečasni. Moram primijetiti da takve uzore nije teško slijediti.