astroteme

Pluton je drugi po veličini patuljasti planet Sunčeva sustava, iza Eride. Do 24. kolovoza 2006. Pluton je bio smatran devetim planetom Sunčevog sustava, kada je na konferenciji IAU u Pragu usvojena definicija planeta koja isključuje Pluton, te je prihvaćen pojam "patuljasti planet". Od tada se službeno naziva 134340 Pluton. Udaljenost Plutona od Sunca u afelu iznosi 7,375 93 × 109 km (49,30503287 AJ), a u perihelu 4,43682 × 109 km (29,65834067 AJ).[3] Srednji polumjer mu iznosi 1195 km, a masa 1,25 × 1022 kg.[3] Pluton je manji od svih 8 planeta, kao i od sedam prirodnih satelita: Mjeseca, Ioa, Europe, Ganimeda, Kalista, Titana i Tritona.

Iako je Pluton do 2006. bio službeno smatran planetom, veliki dio astronoma ga je uvijek smatrao velikim asteroidom ili čak kometom, ili tek najvećim od transneptunskih objekata (drugi naziv za objekte u Kuiperovom pojasu). Oko Plutona kruži pet prirodnih pratioca: Haron, Nikta, Hidra, Kerber i Stiks. Najveći Plutonov prirodni satelit, Haron, neobičan je po tome što je veći u odnosu na matično tijelo, tako da se Haron ne okreće oko Plutona nego se i Pluton i Haron okreću oko zajedničkog središta rotacije koji se nalazi između Plutona i Harona. Zbog toga ih mnogi znanstvenici i danas smatraju dvostrukim planetom.

Pluton je jedva moguće vidjeti amaterskim teleskopom – njegova prividna magnituda od oko 13,8 zahtjeva promjer objektiva najmanje 200 mm. Masa mu je 400 puta manja od Zemljine. Staza mu je primjetno otklonjena od ekliptike i veoma izdužena, zbog čega mu se ozračenost promijeni od afela (7 311  106 km) do perihela (4 437  106 km) za 2,7 puta. U godinama od 1979. do 1999. bio je zato Suncu bliži od Neptuna. Ophodno vrijeme Plutona oko Sunca iznosi 247,68 godina.

Pluton je sleđeno tijelo s temperaturom površine oko –220 °C, na kojem su opaženi dušik, metan i ugljikov monoksid. Po kinematičkim i fizičkim svojstvima Pluton pripada transneptunskim tijelima. Pluton je otkrio 1930. Clyde Tombaugh, na temelju analize perturbacija u gibanju Urana i Neptuna, koju su načinili William Henry Pickering i Percival Lowell. Smatra se da masa Plutona ni približno nije dovoljna da izazove perturbacije na temelju kojih je bio određen položaj do tada nepoznatoga nebeskoga tijela (greška je iznosila samo 5°), što bi značilo da je Pluton otkriven na temelju nepreciznog ili čak potpuno krivoga proračuna, to jest slučajno.
Ime je dobio prema Plutonu, bogu podzemlja u rimskoj mitologiji.


Usporedba veličine Zemlje, Mjeseca, i Plutona (donje lijevo). Volumen Plutona je oko 0,6% volumena Zemlje.

Plutonov sastav nije poznat, no gustoća od samo 1,75 g/cm3[3] upućuje na mješavinu od 70 % stijenja i 30 % leda, po čemu je sličan Neptunovu satelitu Tritonu. Ta i još neke sličnosti među ovim tijelima daju osnove za teorije koje govore da su Pluton, Haron i Triton posljednji iz klase velikih objekata, čiji su ostali članovi već prije, uslijed gravitacijskih utjecaja vanjskih planeta, odbačeni prema Oortovom oblaku.


Prikaz svih do sada otkrivenih tijela u Kuiperovom pojasu

Temperatura na Plutonu varira od 38 do 63 K (od -235 do -210°C). Male razlike postoje zbog različitog albeda (postotka reflektiranog svjetla). Svjetlija područja mogu biti pokrivena dušičnim ledom te, u manjoj mjeri, zamrznutim metanom, etanom i ugljikovim monoksidom. Sastav tamnijih područja nije poznat, ali se sumnja na organski materijal i tvar izmijenjenu kozmičkim zračenjem.

Atmosfera
Naslućuje se postojanje slabašne atmosfere, koja stvara pritisak od jedva nekoliko mikrobara. Za razliku od Zemljine atmosfere, koja ima samo jedan kemijski spoj koji mijenja agregatno stanje – vodu, Pluton ima čak tri: dušik, ugljikov monoksid i metan, zbog čega bi Pluton mogao imati najsloženije vrijeme u Sunčevom sustavu. Smatra se da atmosfera može postojati samo jednim dijelom duge Plutonove godine, kada je bliže Suncu, dok bi ostatak godine bila smrznuta. U vrijeme prolaska perihelom atmosfera "nabuja", a postoji mogućnost da jedan dio pobjegne u svemir ili čak da prijeđe na Haron.

Orbita
Plutonova je orbita vrlo ekscentrična (eliptična). U vremenu između siječnja 1979. i veljače 1999., Pluton je bio bliže Suncu od Neptuna. Orbite im se ne sijeku, već Pluton prolazi iznad ili ispod Neptunove putanje. Pluton obilazi Sunce u 3:2 rezonanciji s Neptunom, što znači da su 3 Neptunove godine jednako duge kao 2 Plutonove. Pluton nije jedino tijelo u ovakvoj rezonanciji s Neptunom, veliki broj asteroida u Kuiperovom pojasu nalazi se u istoj rezonanciji, pa ih se naziva Plutini.

Rotacija
I Pluton i Haron imaju sinkronu rotaciju (uvijek istim stranama su okrenuti jedno drugom) čiji period traje 6,38725 dana.[3] Rotiraju retrogradno na srednjoj udaljenosti od 19.600 km,[3] što je oko 8 puta veće od promjera Plutona. Centar mase sustava Pluton-Haron nalazi se izvan Plutona, što je jedinstveni slučaj među većim tijelima Sunčevog sustava.

Povijest istraživanja
Pluton je 1930. godine sasvim slučajno otkriven. Naime, pogrešni proračuni Neptunove i Uranove putanje su upućivali na neku veliku masu koja utječe na njihovo gibanje. Ta je pogreška nagnala mnoge astronome da krenu u potragu za devetim planetom. Jedan od njih je bio i Clyde Tombaugh koji je sa zvjezdarnice u Arizoni, pri vrlo detaljnom pretraživanju neba, otkrio planet Pluton. Ubrzo nakon otkrića je postalo jasno da Plutonova masa nije ni izbliza dovoljna da objasni pogreške u proračunima gibanja Urana i Neptuna. Potraga za desetim planetom, planetom X, je nastavljena, ali bez uspjeha. Tek su podaci sa Voyagera 2, koji su dali preciznije podatke o masi Neptuna pokazali da planeta X nema, niti ga može biti.
Haron je otkrio astronom Jim Christy 1978. godine. Haron je otkriven upravo u vrijeme kad se ravnina njegove orbite oko Plutona spuštala prema liniji koja spaja Pluton sa Zemljom.
Pluton je, do redefiniranja pojma planeta 2006., bio jedini planet koji još nije posjetila nijedna robotska letjelica. Čak ni fotografije teleskopa Hubble nisu otkrile ništa više od nekoliko tamnijih i svjetlijih područja.
NASA je tijekom 90-tih razmatrala misiju prema Plutonu i Kuiperovom pojasu, nakon čega je bila osmišljena misija nazvana Pluto-Kuiper Express, no NASA je, zbog prevelikih troškova, odustala od misije. Nakon nekog vremena, raspisan je natječaj među institutima i sveučilištima za osmišljavanje nove misije prema Plutonu na kojem je odabrana misija New Horizons.



New Horizons je lansiran 19. siječnja 2006.

Izvor: Wikipedia

2060 Chiron, također poznat kao 95P/Chiron, iako je početno smatran asteriodom, kasnije je otkriveno da pokazuje ponašanje tipično za komete. Danas je klasificiran kao minorna planeta 2060 Chiron i kao kometa, sa kometarnom oznakom "95P/Chiron" što ukazuje na maglovitu graničnu liniju između ove dvije klase objekata. Termin proto-comet je također u upotrebi.

Otkrio ga je 1. studenog 1977 Charles T. Kowal sa slike snimljene 18.listopada iste godine u opservatoriju Palomar. Kasnije je pronađen na nekoliko slika snimljenih unazad do 1895, što je omogućilo da mu se orbita točno odredi. Bio je u perihelu 1945 (i opet 1996), ali nije tada otkriven, jer su tada obavljene potrage bile nedovoljno osjetljive na sporo krećuće objekte. Istraživanje Lowell Observatorija za dalekim planetima 1930.- tih nije bilo dovoljno detaljno, a 1940.-tih nije pokrivalo pravo područje neba.

Kruži oko Sunca između Saturna i Urana. Hironova orbita je vrlo ekscentrična (0.37), sa perihelom (točka na kojoj je objekt najbliži Suncu) unutar Saturnove orbite i afelom (točka na kojoj je objekt najudaljeniji od Sunca) malo izvan Uranovog perihela (ne dostiže prosječnu Uranovu udaljenost). Hironov najbliži prolazak kraj Saturna bio je negdje oko svibnja 720. godine



Hiron je privukao značajno zanimanje zbog toga jer je bio prvi objekt sa takvom orbitom, prilično izvan asteroidnog pojasa. Kentauri nemaju stabilnu orbitu i biti će uklonjeni gravitacijskim perturbacijama velikih planeta u periodu od milion godina, bilo tako što će promjeniti orbitu ili što će napustiti Solarni sustav. Hiron je vjerojatno prebjeg iz Kuiperovog pojasa i vjerojatno će postati komet u kratkom periodu za otprilike milion godina.
1984 Lebofsky je procijenio promjer Hirona na otprilike 180 km.Kombinirani podatci Spitzer svemirskog teleskopa 2007. i Herschel svemirskog opservatorija 2011. sugeriraju da Hiron ima promjer 218 ± 20 km, pa je vjerojatno velik kao 10199 Chariklo.

U veljači 1988, Hiron je svijetlio 75 %. To je ponašanje tipično za komete, ali ne i asteroide. Daljnja promatranja u travnju 1989 pokazala su da je Hiron razvio kometarnu komu. Rep je otkriven 1993. Hiron se razlikuje od ostalih kometa po tome što voda nije glavni sastojak njegove kome, jer je predaleko od Sunca da bi voda sublimirala.

Nakon otkrića Hirona, otkriveni su drugi kentauri i skoro svi klasificirani kao minorne planete, ali se promatraju zbog mogućeg kometarnog ponašanja. 60558 Echeclus je pokazao kometarnu komu i sad ima kometarnu oznaku 174P/Echeclus. Nakon izlaska iz perihela 2008, 52872 Okyrhoe je pokazivao značajan sjaj.

U vrijeme otkrića bio je najudaljeniji poznati minorni planet, pa ga je štampa čak prozvala desetim planetom. To je bio prvi identificirani član nove klase objekata poznate kao kentauri - tijela koja orbitiraju između pojasa asteroida i Kuiperovog pojasa. Osim četiri velika planeta, 2060 Chiron i 10199 Chariklo, također kentaur, su jedina druga tijela u Solarnom sustavu za koja je poznato da imaju prstenove. Sumnja se da Hiron ima dva prstena, vrlo slična Hariklovima.





Hiron je dobio naziv po kentauru Hironu iz grčke mitologije, predloženo je da imena kentaura budu rezervirana za ostale objekte istog tipa. Kentauri u grčkoj mitologiji su pola ljudi, pola konji, prilično divlji momci, poznati po nasilnom ponašanju i kao ljubitelji vina. Hiron je mnogo profinjeniji kentaur, bio je veliki filozof, liječnik, astrolog, iscjelitelj i učitelj.

U astrologiji Hiron predstavlja točku u karti (natalnoj ili tranzitnoj) osobnog izlječenja unutarnjih rana. Hiron također predstavlja individualca koji ide svojim putem. Otkriven je u vrijeme obnove holističkog liječenja i ezoterijskih znanja i predstavlja ključ promjene svijesti, most između utvrđenih puteva i evolucijskih promjena.

Ključne riječi vezane za Hirona su: rukom, šaman-iscjelitelj, prorok, usluge, rane, razmijevanje, ulazna vrata, učitelj, sveta dužnost, ratnik, trenutak svijesti, vodič na "drugu stranu".

U tranzitu Hiron predstavlja slanje duha na put ozdravljenja kroz ponovno iskustvo ranjavanja, u potrazi za uzrokom, radi uspostave cjeline duše.


10199 Chariklo je najveći potvrđeni kentaur (minorna planeta vanjskog dijela Solarnog sustava), procjenjenog dijametra oko 250 km. Orbitira oko Sunca između Saturna i Urana, ovlaš dodirujući Uranovu orbitu. Hariklova orbita je stabilnija od orbite Nesa, Hirona, i Fola. Hariklo je otkrio James V. Scotti 15. veljače 1997, a dobio je ime po nimfi Hariklo, Hironovoj ženi.

Hariklo predstavlja osobine suosjećanja, trpljenja i opraštanja u neograničenim količinama. Istražuje namjere i motivaciju na nježan, znatiželjan način.

Ona predstavlja sveti brak između tijela i duše. Vjenčanje

Kao što Hiron predstavlja apstraktan um, magijskog vrača i učitelja, Hariklo predstavlja glas razuma i razumjevanje u blažem obliku. Hariklo je družica Ateni, božici rata, pletilji čarobne kozmičke mreže. Ona je morska nimfa koja povezuje nesvjesno i potrebe duše. Predstavlja svjesnost duhovnih granica. Popravlja međuljudske odnose tako što razjašnjava što je prihvatljivo, a što nije pojedinčevom duhu. Čini nas prijemčivima na emocionalne zahtjeve drugih.znači prihvaćanje nečijeg tijela i duha. Ona nudi utočište i oporavak za dušu, povezujući ceremoniju i energetsko izlječenje. Otvara vrata svjetlosti razumijevanja prema drugim ljudima.

26 ožujka 2014 astronomi su proglasili otkriće dva prstena oko Hariklo. Prstenovi su nazvani Oiapoque (unutarnji) i Chui (vanjski), po dvije rijeke koje teku jedna na sjevernoj, a druga na južnoj granici Brazila. Razmak između prstenova je oko 9 km. Potojanje prstenova oko manje planete nije bilo očekivano jer se smatralo da prstenovi mogu biti stabilni samo oko velikih tijela.

Izvor: Wikipedia