Škola kao moja

U ime Oca...

Posljednji je dan nastave - fala bogu.... Neki plaču od sreće, neki od tuge, neki i ne znaju zašto, a ja bih od žalosti, jada i sramote nakon što mi je nekolicina dječaka ispričala kako je njihova razrednica vjeroučiteljica danas odvela na sladoled samo djevojčice koje su sudjelovale u kupnji njezina poklona za kraj godine. E, da i jednoga dječaka koji joj je danas naknadno donio ružu. Zalutala, jadna ovčica, u zbornicu, mislim si. Dečki mi to pričaju s knedlom u grlu skrećući pogled ne bi li sakrili suzu koja je pobjegla. Vidim, teško im je. S tim su osjećajem danas otišli iz svoje škole. To je valjda bio postupak kojim bi učenici-pubertetlije trebali uvidjeti težinu svojih grijeha. I suzama ih okajati. Inkvizicijski, bez razgovora, osuđeni - KRIVI SU!
Draga vjeroučiteljice, ne može ti pomoći ni to što se prekrižiš prije svakog peciva kojeg pojedeš...
Klinci, sorry... Amen!

14.06.2017. u 20:24 | 4 Komentara | Print | # | ^

Najboljoj razrednici

Gledam lentu koju su mi danas poklonili moji učenici, a na njoj piše Najboljoj razrednici. Danas je bio posljednji sat s učenicima ove generacije. Ne mogu se više sjetiti koliko sam ih ispratila jer vrijeme briše veze među licima i imenima.
I uvjek su na kraju isti osjećaji... veselje što smo priveli godinu kraju, tuga jer završava jedno razdoblje i ponos jer su mnoge stvari sami dobro odradili.

Ova djeca imaju potencijala. Bit će to dobri ljudi.

13.06.2017. u 21:49 | 1 Komentara | Print | # | ^

Šut´ jezik - ne boli te glava

Danas je bila sjednica. Vrućina nam je utrnula mozgove. Misli su mi bježale kroz tamnoplavi zastor učionice. Nisam mogla pronaći izlaz. Pogledom se sudarim s kolegom koji znakovito kvrcka olovkom po klupi i otpuhuje zamišljene kolutove dima. Većina i ne zna zašto je ovdje. Klimaju zainteresirano na sve rečeno, a mole boga da što prije završi pa da mogu ići kući prepisivati lanjsku papirologiju u ovogodišnju dokumentaciju. Veliki Vođa (č. Ravnatelj) čita dnevni red u kojemu se ne spominje izvješće o ovogodišnjem izboru za najučenika škole koji je sramotno završen. Na hodnicima svi šapuću o nepravdi koja je nanesena najboljim učenicima, nitko se ne usudi ništa pitati jer u ovoj školi zidovi imaju uši... i oči. Šuti jezik - ne boli te glava, rekla bi moja baba.
Najhrabriji se usuđuje tražiti da se uvrsti i 4. točka dnevnoga reda pod nazivom Razno. Tračak nade zatinja u obzoru mojih očekivanja. Veliki Vođa sluti opasnost, diže se na zadnje noge i stiščući zubima tako da mu vilica podrhtava traži glasanje pa da vidimo tko se usuđuje dići ruku za 4. točku. Nastavnici se pogledavaju - polovično dižu ruku... V. Vođa broji - previše nas... V. Vođa traži da još jednom dignemo ruke - manje nas... V. Vođa traži i treći puta dizanje ruku - 13... zadovoljan je... pa zaključuje kako se većina nije složila s tim prijedlogom i tako je opet uspješno začepio usta učiteljima u školi koja se busa sloganom Kritičnost - Inovatovnost - Kreativnost - i još neki I ili K... zaboravila sam.
Teško je raditi u takvom okružju. Teško se nositi s tako manipulativnom i toksičnom osobom na čelu odgojno-obrazovne ustanove 21. st. Teško se nositi s osobom koja se začahurila u kalupe svoje lažne superiornosti i trenutne moći.
Učitelji se u mojoj školi dijele na: RADNE i PARADNE. Radni su uglavnom oni koje je V. Vođa zatekao u školi kad je politički ubačen u igru, a Paradni su oni koje je on zaposlio i koji mu zbog toga trebaju biti zahvalni i zato se zajedno (da Radni ne znaju) moraju družiti izvan radnoga vremena po raznim dernecima do jutra. Živjeli!

12.06.2017. u 22:16 | 2 Komentara | Print | # | ^

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  lipanj, 2017  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Lipanj 2017 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi