chapter 4. - the shadow
Ponoć je već prošla,a Harper,Jon i Ja smo stražarili.
Pričinilo mi se da pored mene prolazi sjena.
Ne,ne...sigurno mi se pričinja – uvjeravala sam samu sebe
Prelazili smo preko mosta,kad mi se ponovno učinilo...
Spotakla sam se,ali Harper me pridržao – ovuda Princezo
Prezrivo sam otpuhnula na to..
Reci mi tko si ti ? – obratila sam se Jonu
Ja sam ...hmm...sin eddarda starka,nezakoniti.. – odvratio mi je ispod glasa
Ah, otud nadimak Knez Snow...
Jone,Nera,pogledajte onamo rekao je Harper pokazujući rukom prema drugoj strani mosta.
Tamo je stajala neka sjena,jedan pogled je bio dovoljan da shvatim kako mi se ništa nije pričinjavalo..
Isukali smo mačeve...i polako krenuli prema naprijed.
Jon me uhvatio za ruku i povukao sebi iza leđa... – oprezno
Moj mač je sjao crvenom bojom što je značilo opasnost.
Sjena nam se počela približavati...
Jonov strahovuk Duh je skočio na sijenu koja ga je ubrzo odgurnula.
Nekako smo uspjeli okružiti sjenu.
Moj mač je glatko prošao kroz nju otkidajuči joj ruku koja je počela gmizati prema meni.
Ustuknula sam brzo izgovarajuči riječi koje me naučila moja skrbnica,koja je bila podrijetlom iz Braavosa – Partis Temporus,Partis Temporus
Ruka se zapalila i pretvorila u pepeo.
Jon i H arper su me na trenutak začuđeno pogledali...ali samo na trenutak...sjena sad već razljućena počela nas je napadati sve žešće.
Komadali smo je,ali kao da je bila pre snažna,partis temporus je upalio samo još jednom...a joj,što ćemo sad rekla sam kad sam primjetila da više ne pali.
Vatra,vatra – pomislila sam – Vatra – viknula sam,oni su me odmah shvatili
I ubrzo je sjena gorjela nestajući polako sve dok se nije pretvorila u pepeo.
Vjetar je otpuhao pepeo u jezero...
Harper se ponovno oglasio – mislim da bismo tebe trebali zvati Vještica
Hm..o mi se već više sviđa – odvratila sam mu
Zatim smo se svi nasmijali i otišli izvjestiti vrhovnog zapovjednika.
ostavi trag… (5) | printaj. | x | ^
