Objavila sam post koji je bio totalno djetinjasto-infantilan, nešto o pokušaju DJ-a u maye u subotu da upoznamo europu širom i poprijeko puštajući sirtaki, polku, ruslanine wild dances, ay ay ay ay ay ay ay amor, la bambu i rundeka i još nekim glupostima, i krenula čitati vas.
Pa me je bilo sram pa sam ga izbrisala.

Negdje na proljeće sam rekla da sad kad sam punoljetna više neću pisati glupaste posteve/postove, pa ajmo se početi toga držati.

Khm.

Ali, kako biti ozbiljan kad mi upravo ispod prozora prolazi povorka do pasa golih sredovječnih muškaraca odjevenih u dimije koji pokušavaju uprizoriti alku koja se, zbog nedostatka konja, očito, trči s ogromnom štapinom u ruci, a ne jaše. Imaju čak i limenu glazbu. I konja koji kenja po cesti. A pobjednik se vozi u karu okrunjen lovorovim lišćem. Umirem. Hahahaha. Hahahahahahahaha.

Nego.

PMS me s godinama pretvorio u jedinku koja plače na reklame i novinarske priloge. Pusti mi par sličica u slow motionu i stavi mi neku srcedrapateljsku pjesmu uz to i eto me. Danas sam plakala na prilog sa sinjske alke.
Svirala je neka predivna etno pjesma. U jednom sam trenu pokušavala odgonetnuti jel to možda afion i gledala ženu s nekom odvratnom ogrlicom, a u drugom sam trenu cmizdrila kad su prikazali tipa kako pogađa u sridu, a njegova se žena/cura veseli na tribinama. I ne znam zašto, al to mi je bilo tako dirljivo.
I pojela sam u zadnja 3 dana 3 čokolade od 200g i nadoknadila sve što je otišlo s ljetom!

Mislim da ću promjenu koja me čeka na jesen obilježiti promjenom frizure.
Kako sam još davnije otkrila, u zagrebu mi se nekim čudom kosa totalno izravna.
Pa ću iskoristiti taj zanimljiv prirodni fenomen.

I eto, baš ću ošišati šiške na stranu.


Ne baš ovako, ali.

Možda. Ako mi frizer dozvoli.
Ali briga me, brzo mi raste kosa.

e i: http://www.youtube.com/watch?v=E8FwefQgieY

Buce su mu pregenijalne.