U 6.20 ujutro svi su moji ukućani već bili na nogama. Po običaju, onako slijepa sam jedva pogodila wc i uletila pod tuš. E tad je mogao početi dan.

Otvorila sam ormar u potrazi za nečim nosivim, izvukla vuneni zimski džemper, odbacila vuneni džemper sjetivši se se da je vani razmjerno toplo, izvukla košulju i vestu, zgrabila prve traperice sa sjedalice, bacila se u potragu za grudnjakom ispod te iste sjedalice, potjerala babu iz wc-a, obukla se i pomislila kako izgledam krajnje intelektualno, dobila ideju da obujem balerinke, vratila se u sobu i počela kopati po ormaru tražeći najlonke, neuspješno, odbacila ideju balerinki i obula patike, iskopala naušnice, vezala kosu u punđicu, drugi put tog jutra pomislila kako izgledam intelektualno, stavila na brzinu tuš i maskaru, utrpala stvari u torbu, promijenila torbu, nasmijala se na maminu primjedbu "što ako ti kažu da si glupa", doduše zabrinuto, popila bijelu kavu, oprala zube, oprala zube još jednom jer sam primjetila nepoznato-crno-zrnce na aparatiću, stavila parfem Burberry Brit Sheer koji me podsjeća na Englesku i koji mi miriše točno na trenutak kada Anne Hethaway u filmu Vrag nosi Pradu poskoči s kolnika na pločnik i zamahne kosom nakon svoje preobrazbe u modno osvještenu asistenticu u fensi modnom časopisu, stavila parfem još jednom i izašla iz kuće.

[Duga rečenica!]

Uspjela sam naći savršeno mjesto u busu baš onaj dan kad se ne trebam iskrcavati na stanici na kojoj se inače "pokušavam iskrcati". Slušala djevojčicu koja priča što će danas biti na matematiKi. Sišla s busa, uletila u Konzum, kupila 7 days i ledeni čaj od brusnice. Zvala majku da mi objasni gdje je Zavod za zapošljavanje. Nisam skužila. Zovem kolege. Pogađam zgradu odvratno žute boje i penjem se na drugi kat. Da, tamo gdje piše nezaposleni. To smo mi :)

U jednom trenu otvaram torbu i zamjećujem lokvicu tekućine koja miriši na brusnicu koja polako namaka moje slušalice, novčanik, stari mobitel i naočale. Vadim sve to skupa, šizim što nitko nema maramicu, wc-a nema, a meni se češka torba pretvara u akvarij.

Teta zaposlena-u-zavodu (zavodnica?) nas zove unutra.

Test 1.
Logičko zaključivanje.
O, pa ovo je lako.
Kažem nakon prvog zadatka koji glasi
11,12,13,14,__.
No, jel, kako to obično biva, zadaci postaju teži.
Pa sam ja na ovom zadatku
__-auto, __-pješak,__-avion, 2-kočija
napisala
4-auto, 0-pješak, 0-avion, 2-kočija i lijepo računala da je to broj kola. Pješak ima 0 kola. Ali avion ima ona dva mala??? A kočija 4???

Test 2.
Matematika.
Bilo je divno dok su zadaci bili 6:3=3. No, problem je postao kad su zadaci bili tipa 89453:19.
Tijekom kratkog rješavanja tog testa kolegi je ispao mobitel na pod, dok je kolegica imala više sreće s digitronom.

Test 3.
Percepcija.
Bila sam sva ponosna na sebe kako mi to ide, ali sam se zabrinula što sam na prve dvije-tri stranice imala samo dva slova. A i C ?

Test 4.
Što je već to bilo.
Od četiri, izabrati dvije riječi suprotne ili iste po značenju.
Rasturila, riješila svih 60, još mi i ostalo vremena za pregledati.


Test 5.
Psihotest.
Podsjetite me da ubuduće lažem na psihotestovima i da ne zaokružujem olako odgovor DA.
Zašto, vidjet ćete kasnije.
Primjeri: Perete li ruke prije jela? Uživate li u mučenju životinja? Mislite li da je vaša majka (bila) dobra majka?

Test 6.
Opća kultura.
Kolege su vikale kako ništa ne znaju, no ja sam na blef pogađala špijunske avione, premijerke Pakistana, Arthura Conana Doyla, Juliu Roberts, olimpijce 36', jezera Titicaca, Burske ratove i ostalo.
Nešto znala, nešto ne.
Zavodnica 1 upozorava kolegu koji me preko pregrade pita tko je Monserat Caballe.

Pauza.

Razgovor:
Ulazim u ured socijalističkog stila.
Zavodnica 2 mi govori da sjednem. Zavodnica 2 ima ružnu frizuru. I nema neki od stražnjih zuba. Ali bar nema brkove ko Zavodnica 1.
"S ovakvima mi je najteže."
Gulp. Ajme, ajme,ajme.
"Svi su ti rezultati jako visoki. Ti si pametna, bistra, što ćeš upisati, bla, bla,bla..."
Ja sve lijepo odgovaram, trudim se čak i elokventno izražavati. Čak i biti simpatična. Dobacujem da idem u glazbenu, iako me nije ništa pitala, zavodnica to piše u karton.
"Jedino si jako nervozna. Imaš visoki nivo neurotičnosti, što ti nije dobro. Sva ta napetost, neurotičnost, može te samo dovesti u neprilike, poput čira na želucu."
Ok.

Pitam je što bi bilo za mene.
"Pa ne znam točno što, ali znam što ti ne bi preporučila. Nekakav direktan rad s ljudima, tipa profesorski posao, zbog te neurotičnosti koja bi te dovela do ludila. Kao i dosadan posao. Trebaš kreativan posao, svaki ostali bi te dotukao. Zbog neurotičnosti."
Ženo Božja, oćeš prestati spominjati pojam NEUROTIČNOST?
Znala sam da sam prebrzo rješavala psihotest. Neurotična jesam, ali u tolikoj mjeri???

Lažem na psihotestovima, od sad pa na dalje.
Ubuduće ću biti X.Y., psihički stabilna osoba savršeno kontroliranih emocija. Kasnite li ikad? NE. Zabrinjavate li se pretjerano? NE. Jeste li nervozni? NE.

I tako smo svi ispali divni. Svi pametni, svi nadprosječno inteligentni, svi možemo studirati sve što hoćemo.

Blago se nama.