Otkrila sam metodu uz pomoć koje neću ničim biti razočarana.
Neću ništa ni očekivati.

Zbog toga je moja austrijsko-češka avantura bila nezaboravna.

Prag je prekrasan. I ima dušu, što je važnije od sve estetike ovoga svijeta.

Prag sa svojim prekrasnim građevinama,ulicama i trgovima, pričama i legendama.


Prag sa svojim Jan Husom, Jan Nerudom, Jan Palachom i onim drugim koji se isto zapalio ali ga nitko ne spominje.
Jan uopće nije loše ime.
(Baj d vej, U Češkoj se stalno netko zapaljivao. Ili su ljude bacali kroz prozor.)

Prag sa svojom prohladnim vremenom. Bilo je divno nakon naših temperatura od 30-ak stupnjeva uskočiti u džempere, jaknice i duge hlače.

Prag sa svojim neljubaznim prodavačima koji viču na nas. Ako su ljubazni, naravno, traže 70 kuna napojnice (manće, je li).

Prag sa svojim najboljim sladoledom na svijetu (50 kruna kuglica=oko 20 kuna). Čokoladni raj. Slastičarnica Milano u Pariškoj ulici. Ako se ikad tamo zateknete, probati, obavezno!

Prag u kojem se crnci upucavaju curama ( i mom reper-ish prijatelju) i nude besplatni upad u kojekakve klubove, marihuanu ili hašiš.

Prag u kojem ja nisam pila ništa osim jednog malibu-spritea jer sam se prehladila odmah čim sam tamo došla. Kao i većina nas. Dilali smo aspirine i lekadole, a oni se ne mogu piti s alkoholom, kaže Pliva. Ili Bayern.
Ja nisam probala češku pivu!
Za razliku od moje drage S.

Prag sa svojom odvratnom hranom u hotelu koju uopće nisam jela, Prag sa svojom pizzom bez šuga i sa odvratnim, jako začinjenim gulašima. Živio McDonalds! (kad ste gladni, jedete i to.)

Prag sa svojim trobojnim metroom, u kojem smo se ja i P. izgubile jer nam niti jedan ulaz nije izgledao poznato. Zakasnile smo sat vremena, sat vremena koje su naši razredni kolege proveli nazivajući nas na naše isključene mobitele i histerizirajući.

Prag u kojem su nam stvari iz sobe, uključujući grudnjak, dezodorans, novce od S., svu moju hranu koju sam donijela iz RH, te moj sat, misteriozno nestajale. Kasnije su mi taj moj sat pokušali prodati za 1000 kruna.
Vrhunac je bio kad sam napala nedužnog M., uletila mu u sobu i počela se derati i tući ga: "DI MI JE KAIŠ?!" i kasnije ga pronašla u ormaru. Kaiš, je li, ne M.-a.

Prag u kojem smo slučajno zalutali u striptiz bar u kojem je bilo nas 7, 4 striptizete i šanker sumnjivog izgleda. Bar je imao private odjel iza, ali nitko od naših momaka nije bi raspoložen za lap dance tu večer, tako da smo popili piće i nastavili dalje.

Prag sa svojim discom na 5 katova. Na svakom je različita muzika, jel. Dobro sam se isplesala u prizemlju, gdje smo mi uglavnom boravili. [komercijala-hitovi koji su se kod nas puštali prije nekoliko godina.]

Prag gdje ne možeš onako nonšalantno govoriti hrvatski da te nitko ne razumije, jel gdje se god okreneš, netko priča hrvatski. Uđemo u taksi, taksist Srbin, uđemo u suvenirnicu, vlasnici Bosanci, uđemo u pizzeriju, vlasnici Hrvati i pušta se Oliver, a o pustim hrvatskim ekskurzijama ne moram ni pričati.

Prag u kojem smo ispale ko seljanke u Starbucksu. Naime, mi nismo znale onu foru s imenima na čaši i sve to, pa smo se smijuljile ko glupače smatrajući da smo simpatične prodavačici ili nešto slično.

Prag u kojem sam kupila bundu, torbu i džemper, te darove svima kojima sam trebala, što uključuje i marionetu za majku koja je zauzela važan položaj u našem dnevnom boravku.
Kako smo svi euforično kupovali, to je nevjerojatno.
Zbgo toga smo i odmah u Salzburgu krenule svojim putem, kad smo slučajno umjesto da idem razgledavati Mozartov spomenik itd., ušle u H&M, gdje sam našla divnu torbu za 20 eura. Ali je nisam kupila jer sam računala da ću naći jeftiniju u Češkoj.
Ali ne. :(
Nema veze, kupila sam drugu. Za 25 eura, jel.

Kako god bilo, što se god dogodilo, uvijek ćemo imati Češku... :) :)


I vratili smo se. Prehlađeni, kašljući ko nenormalni. Neispavani. Jer očito mi ono spavanje kad bi došla u sobu oko 5 i otkotrljala S. na drugu stranu kreveta nije jako poboljšalo stanje. Španjolci su imali noćno kupanje, mi smo u 5 ujutro imali samo smrzavanje po sobama.
I ja se od tada nisam pošteno odmorila, pa sad ležim u krevetu s polutemperaturom i s bolovima u leđima. Jučer me je mama popodne probudila kad je došla s posla, a ja sam je tri puta pitala: Jel došla moja mama s posla? Ili bar tako ona kaže.
Pitam se ići ili ne ići vani.

Jer je vani ledeno. Ili bar izgleda tako.
I jer su mi mokre skoro sve traperice osim onih koje su mi široke.
I jer mi se čini da će večeras nevera. A meni se ne da močiti.

Jučer smo imali pokušaj štrajka zbog vrućine. Jučer, kad je meni u školu bilo hladno i kad je u trenutku štrajka počela padati kiša.
Naglašavam ovo pokušaj.

Ali zato dan prije, kad je bilo vruće ko u paklu, i kad sam osjećala da mi mozak doslovno krčka u lubanji, mi smo sve to trpili i nismo štrajkali. Krasno.

Hoću zimu. I jesen. I hladnoću.
A to nije samo zato da napokon obučem prašku bundu.

Ipak idem vani.