|
Dobro je znati da sam se vratila prije par dana navečer a da se još nisam niti potrudila izvaditi stvari iz kufera.
Ili bar maknuti isti taj kufer u svoju sobu da netko ne padne preko njega na hodniku.
Tako da sad nemam niti jedan komad čiste odjeće, za što me nije pretjerano briga jer sam trenutno u raspoloženju želim-provesti-cijeli-dan-u-pidžami-pod-dekicom-spavajući-jer-je-vani-ionako-malčice-hladno.
Prije malo više od 2 tjedna nas 5 je sjelo u autobus za Split u 7 ujutro s izrazima lica ravnima ljudima koji upravo idu na strijeljanje, na ne na ljetnu školu koja je zapravo odmor.
Možda bi raspoloženje bilo malčice bolje da nije bilo tako rano, ali čisto sumnjam.
Pogađate, nikom se nije dalo ići.
Nakon što smo 2-3 puta prešli splitsku rivu u potrazi za katamaranom, napokon smo ga našli, naravno na suprotnom kraju od onoga na kojem smo mi bili. Sve bi bilo lakše da nisam vukla sa sobom ogroman kufer koji je zamalo pucao po šavovima, gitaru i ruksak pun hrane, punjača za ko zna kakve tehnikalije, s neseserom koji nije stao u torbu, cosmopolitanom i križaljkama (opsesija, ne pitajte).Jesam li spomenula da je bilo pakleno vruće?
Mjesto nam se učinilo slatko, međutim na kraju smo shvatili da je praktički zabit s tri donekle poštena kafića. Nemaju ljekarnu, a imaju pauka koji diže auta. I užasno neljubazne prodavačice. A niti jedan konobar nije domaći. Osijek, mostly.
No.
Bitno je da smo mi promijenile 3 različita apartmana.
Prvi se zapravo sagradio to jutro, tako da smo umjesto klime imali cijevi-gdje-je-trebala-biti-klima, umjesto kuhinje cijevi-gdje-je-trebala-biti-kuhinja, te umjesto ormara...znate što već ide.
I bez svjetla u wc-u.
Ali zato s prokleto dobrim pogledom na bazen.
Drugi je bio predivan, dvoetažni, bez ikakvih cijevi koji koje su virile iz zidova, međutim, nismo platile takav pa smo se iz njega iselile za tri dana.
Kat ispod!
Isti kao gornji, samo manji. Predivno!
Da ubrzam stvari, nastavu smo imale 30 minuta pješice od apartmana tako da mi šoping i pješačenje od nekidan nisu uopće teško pali. Haha, naznake kondicije.
Dakle, da se vratim na temu, nastavu smo imali u starom kinu. Je da je staro, ali simpatično je bilo. Pa di bi drugdi imali kućne ljubimce? Naš štakor Fernando. 
¤potrošile novce na zeleni čaj od limuna i na kafenisanje,
¤po dalmatinskoj vezi se sprijateljile s likom u fast-foodu (možda zbog onih milijun sendviča koje smo tamo pojele),
¤najele se voća po astronomskim cijenama,
¤ kuhale paštu s tunjevinom i kukuruzom, riblje štapiće i palačinke koje su planule u trenu krivicom proždrljivih pripadnika muškog roda,
¤razočarale se ponudom koktela i činjenicom da nemaju malibua u kafiću
¤pjevale po ulici Yesterday sa sredovječnim Ircima
¤razbile ili umalo razbile:
a)krevet
b)lampu
c)čašu
d)prosule cedevitu
e)klupicu za nogu
f)gitaru
¤spavale(čitaj=pričale) na plaži cijelu noć dva-tri puta na mokrim ručnicima i pod rozo-zelenom dekom
¤od umora uzrokovanog stavkom gore smijale se ko luđakinje na doručku, ali bez zvuka (ok to ste trebali vidjeti)
¤kupale se u predivnom moru, i čudile se purgerima kako se mogu kupati u bazenu, a zatim se i same kupale u bazenu
Bećarac je postao hit seminara, pa se taj isti bećarac pjevao u 3 i po u jednom kafiću sve dok neurotična baba nije počela vikati da će zvati policiju.
I tad su imali odgovor za to.
"Oj ti babo sa drugoga kata..."
Da ne nastavljam.
Ne mogu se sad svega sjetiti, jer nemam slike, i sve mi je kronološki mutno, i još se nisam naspavala, i sve skupa.
Znajte samo da je bilo dobro.Predobro.
Tako mi fale njih 4. Ajmeeeee...
I onda sam još jedanput otvorila folder sa slikama s gotovo istim nazivom kao i nekoliko godina prije, i nadala se da čarolija neće prestati.
I ubijala se mazohističkim pjesmama. Jednom, zapravo.
Zbog...razloga. Raznih.
I tako bi se vratila nazad.
I ovaj post je cili bezveze, i nabacan, i bljak.
Nemam snage ni živaca pisati išta.
Ubijte me, ljudi.
|
