Koliko sam puta htjela biti nešto drugo, ili bolje reći netko drugi?
Koliko sam uputa u sebi tražila originanost, posebnost, alternativu?
Koliko sam puta tražila ljude koji imaju tu istu originalnost, posebnost, alternativu?
Koliko sam puta tražila on pozitivnu dramu,materijal za analiziranje i maštanje u sitnim satima kad ne mogu zaspati, ali bez onog grča i bez napora da potisnem stvarnost van nekog dijela mog limbičkog sustava?

I dok usred noći gledam kako se ispred seoskog kafića mlate bocama po glavi, dok slušam zaključke i stajališta istih onih ljudi koji su sudjelovali u tom općem kaosu, još jedanput sama sebi potvrdim kako to nije moj svijet.

Svijet u kojem na retrovizoru u autu vise ustaški simboli.
Svijet u kojem osobe muškog spola nemaju apsolutno nikakvog takta i nije ih briga vrijeđaju li njihove riječi druge ljude.
Svijet u kojem je bilo kakva različitost ravna ludosti.

Ali i u tom svijetu ima onih ljudi koje voliš onakve kakvi jesu, onih koji ti se uvuku pod kožu, zbog kojih bi zaboravio sve ono čemu težiš i što želiš imati kod sebe i kod drugih.
Hvala, draga moja I.

¤

Ukoliko nemate klimu ni ventilatora u kući, znate kako mi je.
Premještam se iz jedne u drugu prostoriju u kući ovisno o dobu dana i kretanju sunca.
Zatvaram prozore, otvaram prozore, navlačim zavjese, mičem zavjese, pritvaram, otvaram, zatvaram grilje, iako bi mi jedan ventilator iz Peveca od 80 kuna uštedio sav taj fizički rad.
Ali, ne.
Zašto bi bilo jednostavno kad može biti komplicirano.


Na današnji dan sam službeno postala jedina neradnica od svih mojih prijateljica koje su trenutno u državi Hrvatskoj.
H., M., B., nadam se da ste sretno sletjele u London.

Sad mi je jedino rješenje strpljivo čekati njihove jutarnje smjene.

¤

Moje muke po aparatiću (sad kompletnom) prouzročile su niz fotografija s vampirskim ustima.
Da, da, očnjaci su se nekako uspjeli vidjeti i sa zatvorenim ustima.

Uopće mi nije ugodno hodati po svijetu takva jer je Buffy bila moja najdraža serija samo kojih mjesec-dva.
(A to je malo, jel)

¤

Kupala sam se već 7 puta, dok je I. uskočila u Jadransko more već 4 puta.
Time smo potukle prošlogodišnji broj, dosegle rekord, pa smo sad mirne i ne trebamo više ići na plažu.

Usput sam izgorila, no nisam se ogulila pa sad imam lijepu preplanulu put svugdje osim po nogama, jer one zbog nekog misterioznog uzroka crne 5x sporije od ostatka tijela.

I sada napokon mogu izvaditi moje ulje za sunčanje faktora 2, a Nivea kremu s faktorom 30 ostaviti aristokratskoj puti moje majke.

Živjelo mackanje!

¤

Bezbrižnost ljetnih praznika mi narušava moja osobnost skona zabrinjavanju bez razloga i prije vremena.
Opet ne znam što ću studirati.

Morat ću se podvrgnuti metodi plusića i minusića, jer bi daljnjim izmišljanjem fakulteta mogla završiti Rudarsko geološko naftnom ili višoj zaštitarskoj ili tako nešto. Ili na PMF-u.

Arhitektura?

¤

Da, gotovo su mi prošli podočnjaci, no zahvaljujući prekjučerašnjem spavanju od 4 sata, opet su tu.

Jeste znali da pivci počinju kukurikati u 04:08?
A tad uopće nije svanulo.
Koja laž.

¤

Jučer je Briljantin bio divan.
Kako svi pjevači u mjuziklima imaju jak glas. I svi divno plešu.
Čak i onaj lik što je bio u celebrity Big Brotheru.

Još da sam moga vidjeti uživo Johna Travotu u mlađim danima. Ni Patrick Swayze ne bi bio na odmet.

¤


*Coldplay: Lost? klik

Tvrdoglava sam ko mazga nakon što me prođe prvotna depresija.

A ljeto nije vrijeme za bad mood.
Nikako.