Sama sebi postajem dosadna što svaki post počinjem s onim di sam bila, što sam radila, i ispada da sam jedna od onih ljudi koji pišu blog da bi se hvalili svojim divnim životom.
Ali nisam.
Nažalost.

Dakle, bila sam s curama na otoku 2 dana.

Moje su ove 2 različite čarape. Nije bilo drugih čistih. Ali obe su na Garfielda, pa bi se moglo reći da su slične.

Ovaj put nas je bilo 5 na jednom krevetu, ali spavala sam ko beba.
Onih par sati.
Zauzela sam najveći dio kreveta da nadoknadim spavanje na samom rubu (i glavom na ormariću, sjećate se?) od prošlog puta.

Zaključile smo da je lampa na baterije ono što svaka cura treba imati u torbi, da su bodulski kafići užasni jer su im gosti dvadesetogodišnjaci bez prednja dva zuba koji se zovu čviks, čips ili tako nešto, jer toče sprite iz boce i ne izadaju račun te da ona fora:zbog čega se nešto dogodilo?zbog sira. može biti itekako istinita. I pogubna.

MIslim da bi roditelji trebali proširiti ono upozorenje:
Ne sjedaj s nepoznatim ljudima u auto.
na
Ne sjedaj s ljudima u nikakvo prijevozno sredstvo, uključujući kaić od 3 metra.

Da vam prenesem malo otočne atmosfere:




Ako malo bolje pogledate, vidjet će te da magarac ima iskrivljenu kičmu.Jadna životinja.
Ovo ispod vjerojatno je njegovo.

Dobila sam pohvale na stručnom ubijanju buba po kući nakon što sam ubila neku veliku na zidu samo jedim pokretom papuče.
Ali nije mi bilo svejedno kad sam sjela na wc školjku, skočila od straha i skužila da je ono što me prestrašilo bilo ono bref plastično čudo za čišćenje školjke.

Cijelo vrijeme sam strahovala da mi se po laptopu zaduženome za muziku ne prolije vodka-cedevita(bilo je to sve što smo mogle ponuditi novostečenim poznanicima-ili to ili vodka-planinski čaj).

Gledale smo P. S. Volim te.
Tek sad.
Ja sam neobična osoba koja ne plače na one najdirljivije, najtužnije trenutke već na gluposti.
Npr. kad Gerry piše Denise: You'll go to heaven for being my babys friend.
Ah.

¤

Ako ovim tempom nastavim gomilati filmiće i slike na laptopu, uskoro ću potrošiti svih sto i nešto gigabajta.
Tako mi i treba kad snimamo krajnje stupidne prizore.

¤

Nadam se da se profesor neće ljutiti na nas kad budemo imali 10 % riješenog iz povijesti, ali ja ne planiram učiti to pored svih pametnih stvari koje trenutno moram raditi.
Npr. naći nešto u čemu ću moći ići u školu sljedeći tjedan na +30 stupnjeva.

¤

Gledala sam slike s maturalne naše škole i već se pomirila s činjenicom da ću očajno izgledati sljedeće godine.
Upute:
Bez ricanja kose.
Bez plavog sjenila.
Bez satena.
Bez lošeg pudera.

Kako vježbanjem smanjiti velike listove a da ne izgledaju prenabildani?
Možda da kupim orbitrek.

¤

Spava mi se. Nije mi se dalo vani.
Đubrivo je super, ali meni se ne da maknuti.

Ne daju mi da gledam Hrvatski top model.
Protestiram.
Odbijam gledati Eurosong.

Idem u šetnju.

Opet ja o koncertima
Ovaj put TBF.

Kao da sam nekako znala da će poslije "ništa mi neće ovi dan pokvarit" uslijediti "ja lud sam za njom, priznajem to" i da će mi dan ipak pokvarit "crnjaci i ružne stvari".
Zagrlila sam moju P. , On je stajao 3 centimetra dalje od mene, a ja sam se polako raspadala dok je u pozadini sasvim prigodno sviralo:

Ti ne znaš ko san ja
Ja tebe znan,
Da li znaš da mi ti
Kradeš miran san?
Da li znaš da te voli
Neko s one strane
Miluje daljinski,
Ljubi ekrane.

Onda sam poslala sve u k.... i odlučila više ne misliti na to.

¤

Jako sam sigurna u odluku da više nikad u životu ne želim ići kod zubara.
Nakon "sitnog popravka" tj. stajanja otvorenih usta 45 min, osušenog grla i vilice koju sam s vremenom prestala osjećati te uz iglice koje su mi stršale iz zuba, došla sam doma, nazvala mamu na posao, i počela plakati.
Bolje rečeno naricati.
Moglo se kroz to razaznati nešto kao "oni idu svakih godinu dana kod zubara, ja svaka dva dana", "povadit ću ih sve" i "čemu trošak kad će mi ispasti do dvadesete"

Baš sam cmizdravica.

Stavljam fiksni za 10-ak dana.
*drama*

¤

Nema više šale.
Zna moja prof. iz biologije iz naslova.

Za sutra imam učiti...hm...sve.

Srećom, vani je užasno vrijeme.
Bar nešto.

Uf, trebalo mi je to.



To popodne sam imala umjereno histeričan napadaj s izljevima plača uzrokovanog kroničnom neispavanošću.
Izliječila sam ga jednim kinder buenom i s dvije k plus čokoladne napolitanke.

Ispucala sam se za taj dan i mogla sam mirno u nove radne pobjede.

Shvatile smo da smo došle prerano iako je pisalo da je ulaz od 18.30.
Mi smo ušle u 8 manje 15 i dvorana je bila praktički prazna.
Svirali su Peppersi.
Odmah sam prepoznala Live in Hyde park album kojeg sam kupila na ekskurziji u osmom razredu u šverc komerc dućanu u Neumu.

Žustro sam izvadila fotoaparat i skužila da sam zaboravila karticu.

Divno.
Mogla sam slikati 2! slike, no, eto ispalo je da niti jedna od njih ne prikazuje ni pozornicu, ni Hladno pivo, a mislim ni dvoranu.

Dolje se okupljala nadobudna zadarska rock-metal dičurlija.
Kako su divno skakali i iz sveg glasa se derali na Antišminkersku pjesmu predgrupe Alergija.
Pitam se kakvi će biti za otprilike pola godine.

No.

Dotad smo mi stajali tamo,i nismo imali pojma niti jednu pjesmu, osim P. kojoj je punk u krvi. Ipak ima braću anarhiste.

I onda je postalo divno.
Možda nisam znala apsolutno sve pjesme, ali od druge, treće pjesme nisam više sjela.
Na pola koncerta sam se morala premjestiti negdje drugdje jer je lik pokraj mene mahao ručetinama ko blesav, pa bi kad tad dobila laktom u glavu.
To je još uvijek manja ozljeda od one koju bi dobila da smo bile doli.

Na Pitala si me mi je skoro srce ispalo, a malo mi je falilo da padnem sa tribina.
Bila sam cijela mokra, plakala sam od dima koji mi je pekao oči, lice mi je vjerojatno bilo cijelo crno od šminke, ali nije me bilo briga.
Derala sam se pouzdavši se u svoje snažne glasnice da ću moći sutra govoriti.

Negdje između izlaska uz Planetu i onih pola litre jane koje sam popila u pola sekunde, shvatila sam da mi je ovo vjerojatno najbolji koncert dosad.

I učvrstila svoju odluku da sutra neću na prva dva sata.


¤


Nisam išla na prva tri.

I mislim da imam temperaturu.
I boli me vrat. I glava.

¤

Po staroj logici, poslije sunca uvijek dolazi kiša.
Kad tad.



Došla je danas.
Vraćajući se doma iz škole osjećala sam se manje od ičega. Mislim da me u tom trenutku netko htio zgaziti, ne bih se uopće opirala. Ostala bih tako ležati.

Oraspoložili su me jedino Teletubbiesi na povratku.
Hvala ti, Lala.

¤

Gore, gdje ti nisi ti i gdje ja nisam ja
Mi ćemo možda i biti savršen par

Faking šit.

A rekla sam da me to prošlo.

Bila sam na otoku za Prvi maja.
Opekla sam ruku od ulja pekući pileće batake i ćevape.
Razbila sam plastičnu sjedalicu.
Nisam se naspavala na krevetu u kojem nas je bilo troje bez jastuka i bez propisnih pokrivača.
U jednom trenu mi je glava bila na noćnom ormariću.

Super je bilo.

¤

Kao djevojčica sam se često pitala kako oni uhvate one ljude na cesti da kažu nešto za tv?
Doznala sam.
Tako da stanu točno ispod volta i ne daju vam proći.

Ovako je to nekako izgledalo.