8 manje 5 je ujutro.Žurim, spremam se, bacam stvari u torbu i trčim na bus.
Srećom, bus uvijek kasni. [osim onda kad ja kasnim, tad nekim čudom uvijek prođe ranije]

Sjedam na zadnje sjedalo, nabijam naočale na nos i promatram.

Uvijek se začuje netko zbog koga imam osjećaj da sam u centru Bukovice. Vlaški naglasak i rastezanje u govoru dok priča njemački naučen tijekom dugih godina u hrvatskoj dijaspori.

Tu su i babe koje nemaju pametnijeg posla nego ići u grad svako jutro. Ako već ne idu busom u 7.20 zajedno sa ljudima koji idu u školu i radnim svijetom praveći još malo gužve u ionako pretrpanom busu ili prigovarajući zašto se netko gura dok očajnički pokušava izaći na stanici na kojoj nitko ne izlazi. [To sam magistrirala. Koliko nam je puta netko uputio lijepe riječi dok smo pokušali izaći.]

Međutim,ne kužim kako ne mogu izdržati 20 minuta bez da gnjave sve oko sebe. Tako mi je jedna pričala o svom životu u Kanadi, kako je u Kanadi sve bolje, ali da tamo bojaju kruh pa da se zato vratila u Hrvatsku. Usto mi je počela silovito držati prodike o pušenju, kako mi mladi previše pušimo, kako će nas to uništiti. Inače, ja ne pušim.

Za vrijeme izbornih mjeseci autobusne linije od 8-12 sati pretvaraju se u izborni stožer HDZ-a. Veličaju se Sanader i ekipa, suznim očima spominje se Tuđman i kako je tada bilo, a svaki SDP-ovac je komunjara i gleda se poprijeko.
Čim izbori prođu, opet ništa ne valja. Opet se bune zbog sistema, "da san ja na vlasti što bi mu reka...čuja bi me bome", i tako to.
Do sljedećih izbora.

Vrle bakice uspoređuju tablete, proučavaju recepte i liječničke dijagnoze nastojeći odgonetnuti što to piše sa završenih 5 razreda osnovne, dok odasvuda vire rengenske snimke, koje nose na sve preglede, nema veze jel to ima veze s pretragom na koju idu.
Usto, mogu se kladiti da znaju imena doktora i specijalista bolje od uprave Zadarske bolnice.

Mlađarija sjedi na zadnjim sjedalima. Prigodno za švercanje ulaskom na zadnja vrata.
Kontrolora u našem gradu ima sve skupa 3. Tri. I svi znaju tko su tako da lijepo kad ih vidiš izađeš, i nema problema.
Ipak, većina nas ima pokaze. Nakon što je nedavno pokaz sa 100 kn skočio na 130, ponovno je pao na 110.No, nije nužno da roditelji to znaju, tako da se tih 20 kn mogu potrošiti na kutiju cigara ili na uplatu u obližnjoj kladionici.

Kriza je u ljetnim mjesecima, kad se pomiješaju miris znoja i ribe sa peškarije.Nadam se da niste nikad to doživjeli. Nešto strašno.


Zaključak: Javni prijevoz zna biti jako zabavan.