Bolesna sam. Kvazi.
Svaki dan pukne me novi simptom.Jučer temperatura, pitam se što će biti danas?

Ovako besposleno ležeći doma imala sam mnogo vremena za razmišljati o glupostima.

Zaključila sam što je bio izvor nekih mojih nevolja.

SLUČAJ 1:
Godina je 2005. Makarska. Natjecanje iz gitare.
Bila sam prva, ali druga nagrada. Falilo mi je samo nekoliko bodova da prođem da državno.
Što je bio uzrok?
4 tuke(od kojih jedna upravo ovo piše) poharale su obližnju trgovinu u napadaju gladi bezbrižno trošeći roditeljski džeparac.No, dolaskom u hotelsku sobu jedna od tih tuka aka moi shvatila je da ne može jesti puding bez žlice. Otkud joj žlica?
Za sljedećim obrokom podmuklo je u džep strpala malu čajnu žličicu.Zadatak je bio uspješno obavljen, a hrana nedugo zatim probavljena.
Tada je došlo natjecanje, tralalala..znate ostatak priče.
Iako je moi tu žlicu pokajnički vratila, šteta je bila nepopravljiva.

SLUČAJ 2:
Godina je 2008. Gimnazija FP, učionica br.9., sociologija
Bio je već peti sat, a bio je petak. Teškom mukom moi se dovuče do svoje klupe. Baci svoju zelenu Esprit torbu kupljenu pod sponzorstvom kolegice, i sjedne. No, na klupi je dočeka nešto. Oštrilo.Ili kako bi književni rekli šiljilo. I to jedno od onih boljih. Maped šiljilo. Moi pomisli kako je to jedino što joj fali u njenoj Blue Bear pernici punoj gel kemijski u svim bojama. Strpa oštrilo u pernicu.
Sat i tridesetineštositno kasnije dogodio se problem iz prošlog posta. Sudbo kleta.

Je li stvarno nesretna sudbina naše junakinje uzrokovana nemilosrdnom krađom naizgled banalnih predmeta? Možda nikada nećemo saznati.

I rest my case.

Vjerojatno mislite da sam poludjela.Pisanje u trećem licu, francuske rječce...Možda i jesam.
I čini mi se da sam malo vruća.
Možda mi se temperatura vratila.

Oh well.

Do sljedećeg nadam se malo normalnijeg puta, pozdravlja vas vaša Estel

P.S. Hoćem McDreamya. Svog McDreamya

P.P.S. Problem još nije riješen. Ali u nadi je spas.