Hm, da...i to je napokon prošlo. Mislim na Dan škole.
Prije točno 20 godina na današnji dan osnovana je Gimnazija Franje Petrića, aka MI(J)OC...prije točno 20 godina gradske su vlasti dale hrpici profesora na korištenje staru vojarnu, bez ikakvih uvjeta za rad...što se nije u velikoj mjeri promijenilo ni danas. Bilo je to 1986., kada je naš ravnatelj imao smeđu kosu i nekoliko vlasi više (iako ne puno)...i mi se dan danas sjećamo tog dana....pa se, kao npr. ja, sramotimo s pretiho otpjevanom pjesmom Libar, ili...da.
Jutros smo trebali biti tamo u 9. OK, digla se ja u 7.20 pa sam još 20 min ležala u krevetu i slušala...Tommy Emanuela i Paco de Luciu..evo i ja sam pukla. Uglavnom, pošto nisam imala nikakvu volju ni želju da napravim kolače, platila Luciji da mi ona kupi.I je (hvala). I kao trebam još kupiti neke sokove. kao i uvik kasnim na bus, pa nisam stigla. Nema veze, kupit ću u Smokvice. Ušla sam unutra i shvatila totalnu besmislenost svoga čina, jer mislim da su kolači bili dovoljni.
Počeli smo pivati negdi oko 10.30...Malo mi je bilo bad pivati, ali i to je prošlo. Pohvalila nas je razrednica, ...To mi je bitno, jer mi stalno nešto prigovara oko glazbene pa da eto i ona vidi da ja nekoga k***a radim u onoj glazbenoj po cili Božji dan....
Završili smo zadnju pismu (Zbog nje, Toni Cetinski) i odmah nakon nas usljedila je...naravno...MOJA ŠTIKLA!!!!! Hello....A kad su ravnatelj i Budakica počeli plesati...ja sam umirala...ali ono umirala od smiha...a kad im se pridružila ova iz latinskog i svi ostali...omg...
Kasnije smo se uputili u grad...bilo je Ok, samo što su me Sanja i Ivana tirale da stojim s njima na trgu jedno po ure da bi one vidile ove iz nazora i barakovića kako idu u školu a mi ne idemo...kao ono...osveta je slatka...ili what...?
Uglavnom, što sam zapravo tila reći je da možda nekom ta moja škola ne odgovara, ali ja ne znam di bi mi bilo bolje...u Zadru...igdi...teško.Pa se pomirim da je ovo najbolje što može biti...i da to moram iskoristiti...
Jer kad budem imala 40 godina, muža i dvoje dice...hoću li se i dalje moći bezbrižno smijati profesorima, poseravati pisme koje mi se ne sviđaju, zafrkavati s prijateljima....ne znam....