Ja vam inače nisam normalna.Niti malo.Niti mrvicu. Uglavnom postoje dani, dobro mjeseci, kad mene uhvati fobija.Onda sve ljude koji su voljni slušati, a i one koji to uopće nisu, uhvatim pilati da me nitko ne voli, da me nitko ne podnosi... I onda me tako jedno pet minuta slušaju, dok ja ponosno iznosim svoje argumente zbog kojeg me to razloga nitko ne podnosi, i pokušavaju me uvjeriti u drukčije, ali ja ne popuštam...onda slijedi druga faza:POTPUNO IGNORIRANJE....Ja i dalje pričam, pilam u zdrav mozak i slično, a moji sugovornici samo klimaju glavama...Ako sam ja baš posebno raspoložena,a najčešće jesam, javlja se treća faza:SLOM ŽIVACA...Tada počnu urlikati na mene, govoriti mi neke stvari što nikad ne bi rekli, a u njihovim očima vidim da bi me najradije zadavili golim rukama...
Onda ja šutim jedno pola minute i pravim se da sam ljuta....također jedno pola minute...i onda puknem od smijeha jer je meni sve to ful smišno...
Majko mila, sad kad ovo vidim, priznajme, UŽASNA SAM!!! Mislim, kako mene netko uopće trpi...oh my god, pa zadavit ću sama sebe...
Aj poradit ćemo na tome...mislim, nije valjda da sam svaki dan takva...mislim, to i ja sama jasno vidim u nekim danima...znate, kad je bura...i jugo...loša biometereološka prognoza...i slično...
Da...
Bože mogli su nam još teži ispit iz matematike...prelistala sam ga jedno sto puta....skoro sam probila papir od onoliko brisanja...ajme užas, ona šugava pećnica mi se zagrije na 180 ili koliko već stupnjeva za 221 minutu..!!...to je skoro 4 sata...je***te elektra bi bankrotirala da je po mome....
Aaaaaaaa...još samo sutra...to mi je mantra...do sutra...
Još samo sutra...još samo sutra...