Napokon neki pomak nabolje...nakon što sam jučer prešla kvart šesnaest tisuća puta uzduž i popreko...i jutros bila kod zubara...inače, obožavam ići tamo...je, moš mislit...izgleda da večeras idem gledati u kazalište Tko se boji Virginije Woolf...s mamom...dobila je karte......aj bar neka korist od njezinog posla......samo moram trpit one njezine kolege s posla....a valjda ću i to izdržati...nadam se...

Aj uživajte...