'Zimsko sunce'
'Svijet mašte' (Georgea R.R. Martina) temelji se na društvu i kulturi europskog srednjeg vijeka. Iako se tipični elementi (iz fantazijskih priča) poput zmajeva i raznih oblika magije, provlače i vidljivi su cijelo vrijeme, oni su uglavnom u nekakvom 'drugom planu', poput nekakvih pozadina za nešto puno veće, a to veće su fantastični vojni sukobi, političke makinacija i obiteljske dinamike.
Stječe se dojam da se 'velike plemićke kuće' žestoko sukobljavaju i bore za vlast u svojim regijama, ali postoji veliki broj 'kadetskih (vazalskih) kuća' koje su odane 'do kraja' svojim suverenima iz 'velikih plemićkih kuća'.
Jedna od takvih 'kadetskih kuća' je 'Kuća Karstark', ali Martin se uvijek pobrine kako bi grboslovna pravila zaobišao i dodatno zakomplicirao. Geslo (bojni poklič) karstarka je 'Zimsko sunce' (sunce u doba snjegova), a sam time na njihovim crnim štitovima i odorama vidi se snježno-bijelo sunce.
U početku kad sam počeo čitati, prvo mi je na pamet palo da je to zapravo zvijezda Sjevernjača, ali kako zvijezde u grboslovlju imaju od tri do osam kraka morao sam prihvatiti da je to ipak grboslovno sunce (izbrojio sam dvanaest krakova).
No, kombinacija crne boje i srebrenog (metalnog) sunca nikako se ne uklapa u stroga grboslovna pravila, pa Martin jednostavno 'uživa' kršiti ih i dodatno zbunjivati. Naime, na crnim štitovima, sukladno pravilima grboslovlja, trebalo je biti 'zlatno sunce' (žuto, pa i narančasto bi bilo prihvatljivije).
No, kasnije sam 'naletio' na 'Kuću Martel' čiji grb također sadrži sunce, ali tamo je sunce crvene boje na narančastim štitovima probodeno žutim kopljem. Opet Martinova 'spačka' jer grboslovno bi ipak trebalo biti žuto sunce na crvenim štitovima (koplje bi trebalo biti crno).
Iako marteli žive i okruženi su pustinjom, narančasta i crvena pripadaju tom podneblju žege, grboslovlje žutu i narančastu boju svrstava u metal. No, da se ja vratim karstarkima.
Naime, grboslovna 'augmentacija' (poboljšanje grba dodavanjem simbola vladarevog grba) je izostala kod grba 'Kuće Karstark'. Jednostavnije napisano, trebalo je u grb, grboslovno desni jači 'kanton' (trećina kuta štita) staviti 'strahovuka'.
Još bi možda grboslovno ispravnije bilo da je Martin ispoštovao grboslovno pravilo 'dimidiranja' (kombiniranje dvaju štitova koji se jednostavno 'raskole' i ponovno spoje na način da suveren ide na desnu, a kadet na lijevu grboslovnu stranu).
< | studeni, 2023 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!