Bitka kod Moraviantowna – druga velika pobjeda Amerikanaca
Bitka kod Moraviantowna (na rijeci Thames) koja se odigrala 5. listopada 1813. godine u Gornjoj Kanadi, u blizini Chathama, bila je velika pobjeda Američke vojske tijekom Anglo-kanadsko-američkog rata 1812.
General bojnik Henry Procter, koji je zapovijedao svim britanskim i kanadskim snagama, odlučio se povući uz rijeku Temzu.
Poglavica naroda Shawneeja Tecumseh žestoko je osporio odluku generala Proctera jer njegovi ratnici bili su željni borbe protiv omraženih Amerikanaca. No, general je uspio uvjeriti poglavicu na povlačenje.
General Proctor je pod svojim zapovjedništvom imao dostatne snage za pružanje otpora Amerikancima (900 vojnika 41. pješačke pukovnije i 500 ratnika starosjedioca) ali nije imao hrabrost upustiti se u okršaj s Američkom vojskom.
Američke snage pod zapovjedništvom general bojnika Williama Henryja Harrisona, (budućeg predsjednika Sjedinjenih Država), sastavljene od 27. američke pješačke pukovnije (120 regulara visokog bojnog čudoređa), milicije Kentuckyja (oko 1500 pripadnika željnih osvete Shawneejima za pokolj kod Frenchtowna) te 260 ratnika starosjedioca Seneca.
Na sreću Anglo-kanađana američki general bio je previše oprezan i propustio je nakon poraza do kraja uništiti snage Anglo-kanađana, a na sreću Amerikanaca britanski general bio je nesposoban iskoristiti svoje snage (pogotovo ratnike Shawnee i Mohawk Irokeze).
Bilo kako da bilo, Amerikanci su zabilježili veliku pobjedu koja ima je bila potrebna i uspjeli su za sva vremena uništiti otpor starosjedioca sjeverozapada. Starosjedioci su s gorčinom shvatili da su ih Britanci ipak ostavili i napustili u ratu koji zapravo ni nije bio njihov, a smrt (pogibija tijekom bitke) poglavica Tecumseha (Shawnee) i Stiahta (Wyandote-Huroni) zauvijek je uništila i posljednju nadu za nekakvom konfederacijom starosjedilaca Amerike.
Velike gubitke pretrpjela su dva bratska plemena iz naroda Irokeza (Mohawk i Seneca), koji su se borili na suprotnim stranama, te su se nakon ove tragične bitke za starosjedioce, izmirili i zauvijek napustili 'ratove bijelaca', pa nevoljko prihvatili svoju žalosnu sudbinu kraha vlastite civilizacije i slobode.
Na donjoj slici prikazao sam odore anglo-kanadske i američke pukovnije te stil i način odijevanja starosjedilaca uključenih u bitku kod Moraviantowna.
< | rujan, 2021 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!