Razvodnik Josef Sepp Allerberger – 2. bojna 144. lovačke pukovnije 3. planinske brigade
Razvodnik Josef Sepp Allerberger rođen je 26. rujna 1924. (neki izvori tvrde da je to 24. prosinac, ali on je sam u svojim memoarima potvrdio da se ipak radi o nadnevku 26. rujan) u Štajerskoj, Austrija. Otac mu je bio stolar i njegova je dječačka želja bila preuzeti posao od oca i sam biti stolar.
Kako je njegov otac bio sudionik 1. svjetskog rata, Allerberger je po želji oca dragovoljno služio u tadašnjim austrijskim oružanim snagama gdje ga je zatekao i 'Anschluss' (pripojenje Austrije nacističkoj Njemačkoj). Tako je Allerberger ostao mobiliziran kao ročnik mobiliziran u Wermacht gdje mu je dodijeljen čin obergefreiter (sukladno tablici dočasničkih činova OR odgovara činu OR – 3 što pak je čin razvodnika u Oružanim snagama Republike Hrvatske.
Allerberger je do 1942. bio strojničar opremljen njemačkom strojnicom M42, a potom je prebačen na obuku za snajperistu opremljen s puškama K98k i G43 snajperske inačice s ciljnikom 4x. Tvorac je prve takozvane 'snajperske maskirne maske' za što je koristio obični kišobran bez platna koji je postavljao ispred sebe i kroz njega pucao na cilj.
Tijekom borbi kod Stavropola, u sklopu Njemačke ofenzive na Kavkaz 1943., Allerberger je lakše ranjen fragmentima granate, pa je poslan na dvotjedni oporavak. Tijekom tog oporavka proučavao je rusku inačicu snajpera Mosin-Nagant 91/30 s optičkim ciljnikom 3.5x. Spoznajom da je ruska snajperska puška vrlo lagana i djelotvorna Allerberger je bio oduševljen.
Tako je tu pušku preporučio svom prijatelju ('u oružju bratu') koji je kasnije pao u ruke sovjetskim vojnicima. To što se njemu dogodilo Allerbergera je uvjerilo da njegovo oduševljenje ruskim snajperom nije baš najbolja ideja. Naime, sovjetski vojnici vrlo okrutno razračunavali su se s njemačkim snajperistima, ako bi im pali živi u zarobljeništvo, a ako pak bi ih uhvatili još s ruskom puškom onda je okrutnost bila neopisiva. (ja to ovdje neću opisivati jer to nema veze s vojničkim i ratničkim pozivom, alii to je najokrutniji ratni zločin – sakaćenje mrtvog tijela protivnika)
No, dobro. Allerberger je službeno upisao 257 pogodaka, borio se na bojišnicama Rumunjske, Mađarske, Češke, Poljske, a kapitulacijom Njemačke u lipnju 1945. uspio je izbjeći zarobljavanje i vratio se u rodnu Austriju. Za svoju službu dobio je Viteški križ, a nakon rata bavio se stolarijom. Umro je 2. ožujka 2010. u Austriji.
< | siječanj, 2018 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!