Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu
subota, 06.01.2018.
Snajperist
Časnički namjesnik Vasilij Šalvović Kvačantiradze – 259. pješačka pukovnija
Časnički namjesnik Vasilij Šalvović Kvačantiradze rođen je 4. siječnja 1907. u malom selu na obali Crnog mora u Gruziji, oblast Guria. U djetinjstvu je boravi na farmi svojih roditelja i želja mu je bila studirati agronomiju, ali u tomu ga je spriječio početak Drugog svjetskog rata, odnosno napad Njemačke na tadašnji Sovjetski Savez.
Časnički namjesnik Vasilij Šalvović u službu Crvene Armije ušao je odmah tijekom 1941. U početku bio je razmješten u izvidničku satniju 179. pješačke divizije 43. armije gdje se dokazao kao izvrstan strijelac s običnom puškom bez optičkog ciljnika. Njegove sposobnosti odmah su zamijetili sovjetski časnici i premjestili su ga u vod snajperista 259. pješačke pukovnije.
U vodu je dobio u snajperski par narednika Fjodora Matvejevića Oklopkova. Do kraja rata upisao je 534 službenih pogodaka, a 215 pogodaka upisano je zajedno s narednikom Fjodorom. Posebnu zaslugu imao je tijekom bitke u ofenzivi kod Vitebska 1944. Naime u selu Šumilno časnički namjesnik Vasilij Šalvović našao se okružen njemačkim vojnicima i potpuno odsječen od svoje pukovnije.
Njemački vojnici ubrzo su shvatili da je u njihovom razmještaju opasan snajperista, ali ga nikako nisu mogli točno locirati. Svi pokušaji da se sovjetski snajper eliminira su propali, a zbog stalnog uznemiravanja njemačkih pješaka od strane Vasilija Šalvovića mehanizirano sovjetsko pješaštvo ubrzo je uništilo njemački oklop koji nije bio praćen od njemačkog pješaštva baš zbog djelovanja snajpera.
Za svoje zasluge časnički namjesnik Vasilij Šalvović odlikovan je medaljom Heroja Sovjetskog Saveza, redom Lenjina sa zlatnom zvijezdom, redom Crvene zastave, redom Sovjetskog Domovinskog rata i redom Crvene zvijezde.
Nakon vojske časnički namjesnik Vasilij Šalvović napustio je vojsku i postao upraviteljem kolhoza, želio se baviti onim što mu je bila životna želja, ali ga je u svemu prekinula prerana smrt. Časnički namjesnik Vasilij Šalvović Kvačantiradze umro je 9. veljače 1950. u dobi od samo 43 godine.
| < | siječanj, 2018 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Opis bloga
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
O vojnicima, dočasnicima i časnicima
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
O ratovima
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Athumanunhova promišljanja
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!