Tanja Černova – 'njujorčanka' u Staljingradu
Tanja Černova (Tania Chernova) bila je Amerikanka ruskog podrijetla, koja je početkom Drugog svjetskog rata imala devetnaest godina i sanjala da će postati balerina. Početkom njemačkog napada na tadašnji SSSR vratila se u Bjelorusiju s namjerom spasiti (izvući) iz Sovjetskog Saveza svojeg djeda i baku.
Međutim, prije nego je stigla do njih (djeda i bake) njemački vojnici su ih ubili. Tanju je to jako pogodilo i ona se zarekla na osvetu poznatom rečenicom – 'Ubijat ću njemačke vojnike kao da lomim štapiće.'
Tako je Tanja sa skupinom dragovoljaca kroz kanalizaciju dospjela do obrambenih crta Staljingrada. U staljingradu je završila na obuci za snajperisticu koju je vodio ruski snajperist Vasilij Zajcev. Polaznici obuke sebi su nadjenuli nadimak 'Zajcevi' (Zečevi), a Tanja i Vasilij su se tijekom obuke zbližili i zaljubili.
Eh, sada ne mogu nikako zaobići poznati film 'Neprijatelj pred vratima' (Enemy at the Gates). Kao i mnogi filmovi koji prikazuju povijesne spektakle, tako je i ovaj 'malčice' preokrenuo ili 'izokrenuo' povijesnu istinu, a sve u želji komercijale.
Dakle, Tanja i Vasilij zaista su se zaljubili 'do ušiju', ali nikakvog 'ljubavnog trokuta' u kojem je i polit-komesar Danilov nije bilo. Tanja i Danilov nikada se nisu vidjeli i upoznali u Staljingradu. Nadalje, Tanja nije nastradala tijekom evakuacije civila iz grada, već je nastradala od nagazne mine koju je aktivirao jedan snajperist tijekom akcije pokušaja eliminacije njemačkog feld-maršala Friedricha Paulusa, zapovjednika njemačke 6 armije.
Tanju je u bolnicu osobno odnio Zajcev, ali ih je daljnji tok rata rastavio. Tanja se oporavila od rana, ali nikada nije mogla zatrudnjeti od posljedica ranjavanja. Tanja je krajem rata tražila Zajceva, a i Zajcev nju, ali oboje su dobili krive informacije. Zajcev da je Tanja podlegla ranama, a Tanja da je Zajcev poginuo u Staljingradu.
Zajcev i Tanja oženili i udali su se za drugu i drugoga i tako je bilo sve do 1969. kada je s Tanjom jedan strani novinar radio intervju. Naime, on je pitao Tanju o njezinom viđenju vremena kada je bila u skupini snajperista nazvanoj 'Zečevi'. Tanja je ostala zbunjena željela je znati odakle novinar zna za nadimak te skupine. Novinar joj je otkrio da je to osobno doznao od Zajceva kada ga je intervjuirao.
Nakon toga Tanji se srce 'slomilo' po drugi put jer je bila uvjerena da je Zajcev znao da je preživjela, ali se nikada nije potrudio pronaći je. Naravno, to nije bila istina, Zajcev je nekoliko godina pokušavao pronaći grob Tanje, ali nije nikada uspio, jer groba nije bilo, a službeni zapisi su govorili da je Tanja podlegla ranama.
Eto, pomalo tužna ljudska priča, o 'nesretnoj ratnoj ljubavi' na ruski način, zapisao bi Athumanunh. Još samo podatak da je Tanja upisala 24 službena pogotka (slomila je tako 24 štapića).
< | siječanj, 2018 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!