Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

ponedjeljak, 01.01.2018.

Snajperist

Nandnarednica Roza Georgijevna Šanina – zapovjednica 1. snajperskog voda

Nandnarednica Roza Georgijevna Šanina, zapovjednica 1. snajperskog voda 184. streljačke divizije, rođena je 3. travnja 1924. u ruskom selu Yedma u Arkhangelskoj oblasti upisala je pedeset i devet službenih pogodaka tijekom bitke za Vilnius.

Nandnarednica Šanina poginula je tijekom sovjetske istočno-pruske ofenzive (28. siječnja 1945.) kojom je trebalo uništiti snage njemačke 'Armije Centar' (čije su postrojbe potisnute u 'džep Konigsburga') kako bi se spriječili bočni napadi na sovjetske armije koje jurišaju prema Berlinu.

Nadnarednica Šanina poginula je tijekom pokušaja zaštite ranjenog sovjetskog zapovjednika topničke postrojbe. Iako je već za života primila više medalja Šanina je stalno bila u sukobu s nadređenim zapovjednicima. Naime, strašno ju je pogodila smrt mlađeg brata, te je najvjerojatnije sukob s njemačkim vojnicima doživljavala i osobno što je ponekad vrlo opasno za cijelu postrojbu.

Šanina je uvijek pucala dva puta zaredom u istu metu, a nakon što je ubila prvog njemačkog vojnika na trenutak kao da je bila shrvana i zbunjena. Nakon što je pucala danima je neprestano svima ponavljala da je ubila čovjeka. Njezine kolegice 'sestre u oružju' pokušale su je umiriti objašnjenjem da je to bio fašistički vojnik i na kraju su izgleda uspjele jer je Šanina ostale pogotke prihvaćala bez imalo emocija.

Na kraju je dobila i nadimak 'Teror Istočne Prusije', ali od sukoba s nadređenima nije odustajala. Naime, 22. lipnja 1944. nadređeno sovjetsko zapovjedništvo tijekom operacije Bagration odlučilo je ženski vod snajperistica držati u pričuvi. Naravno, nadnarednica Šanina tu zapovijed nije poslušala i svoj je vod odvela na prvu crtu.

Kada joj je nadređeni časnik poslao upozorbu neka se odmah povuče i vrati u zapovjedništvu, Šanina mu je poslala poruku: 'Vratit ću se poslije bitke.' Na temelju tih riječi napisana je i knjiga o nadnarednici Šanini, ali je ona zaradila stegovnu mjeru i bila sankcionirana. Šanina se na tu mjeru pismom osobno žalila Staljinu i zapovjedniku sovjetske 5. armije maršalu Krylovu, pa se ta mjera nije posebno odrazila na Šaninu.

Šanina kao da je predosjetila svoju pogibiju jer je 16. siječnja 1945. u svoj ratni dnevnik upisala da je bojna koju je pratila izgubila 78 časnika, dočasnika i vojnika, te da je sutra možda i ona na popisu. Iako je bila ranjena te su je sovjetski ranarnici i liječnici pokušali spasiti Šanina je podlegla ranama, te prije smrti zatražila od svojih snajperistica, kojima je zapovijedala, neka je pokopaju ispod kruške.

One su to i učinile, ali je nakon rata njezino tijelo ekshumirano i premješteno na vojno groblje nedaleko Kalinjingrada. Iako ju je smrt spriječila, nandnarednica Šanina 'zauzela' je šesto mjesto (po broju službenih pogodaka) među svojetskim snajperisticama tijekom Drugog svjetskog rata.

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!