Bitka za Brunete – ofenziva Republikanaca
Nakon što je zauzeo Baskiju, general Franco bio je prinuđen na trenutak zastati, reorganizirati i popuniti svoje postrojbe, pa će se tek kasnije okomiti na Santander još jedino uporište Republikanaca na sjeveru. Naime, Republikanci su sada pripremali ofenzivu na središnjim bojišnicama. Za provedbu te ofenzivne akcije Republikanci su koncentrirali dva korpusa koji su ustrojeni u armiju pod zapovjedništvom generala Miaje.
Ta novoustrojena armija Republikanaca u svom ustroju sada je imala 5. korpus kojim je zapovijedao general Modesto, a u svom ustroju imao je: 11. diviziju kojom zapovijeda general Lister, 46. diviziju pod zapovjedništvom El Campesina i 35. diviziju kojom zapovijeda Walter; te 18. korpus kojim zapovijeda topnički brigadir Jurada, a u svom ustroju taj korpus ima: 15. diviziju kojom zapovijeda Gal, koja pak je ustrojena od proslavljenih 11. i 14. interbrigade.
Pričuvu Republikanske armije čine 45. divizija pod zapovjedništvom Klebera i 39. divizija pod zapovjedništvom Gustava Durana. Sveukupno ta Republikanska armija ima 85 000 vojnika, 40 oklopnih automobila (autoblinda – po Athumanunhu), 300 borbenih zrakoplova, 130 tenkova i više od 200 poljskih topova. Plan republikanske ofenzive bio je munjeviti napad s crte sjeverno od ceste Madrid – El Escorial izvršiti prodor prema malenom selu Brunete (selo je tada imalo 1556 stanovnika – po Athumanunhu).
Temeljna namjera bila je odsjeći nacionalističke postrojbe koje opsjedaju Madrid. General Rojo bio je uvjeren da će republikanske postrojbe ostvariti svoj cilj prije nego nacionalističke postrojbe stignu dovući pojačanja. Udarna snaga, glavni napor povjeren je 15. interbrigadi kojom je tada zapovijedao jugoslavenski komunist Čopić.
U tom glavnom naporu 15. interbirgadi potporu su pružale 11. interbrigada (njemačka) pod zapovjedništvom njemačkog brigadira Staimera, te 13. interbrigada (mješovita, Francuzi + nacije slavenskog podrijetla, a ima i nešto Španjolaca – po Athumanunhu) pod zapovjedništvom Vincenza Bianca ratnog imena 'Krieger'.
Kasnije, tijekom bitke, tu će se pojaviti već prije slavom ovjenčana 12. interbrigada (talijanska) imena 'Garibaldi'. Dakako, u svim tim postrojbama ima jako veliki broj sovjetskih časnika savjetnika i vrlo veliki broj sovjetskih pilota. Sada pak opet nešto što do tada povijest bitaka nije zabilježila. Naime, u svim krčmama u kojima su pili interbrigadisti grmjelo je o pripremama republikanske ofenzive u smjeru prema Brunete.
To su 'htjeli ne htjeli' morali čuti nacionalistički agenti, a kada je ofenziva počela nacionalističke postrojbe bile su i više nego iznenađena na svim crtama. Poradi tog nejasnog iznenađenja Athumanunh vjeruje da su nacionalistički zapovjednici, to uporno 'brbljanje' pijanih internacionalaca, zapravo smatrali kao ratnu varku.
Tako su na samom glavnom smjeru republikanskog napada bili samo prorijeđeni obrambeni elementi 71. nacionalističke divizije koja je bila sastavljena uglavnom od falangista i oko 1000 Marokanaca (regulara - po Athumanunhu). Republikanska ofenziva započela je nakon snažne topničke priprave i još žešćeg zračnog bombardiranja nacionalističkih obrambenih položaja.
U napad je prva krenula Listerova 11. divizija 6. srpnja i za samo nekoliko sati prodrla u dubinu od oko 16 kilometara, te potpuno opkolila Brunete. Nakon prvog početnog iznenađenja Nacionalisti su reagirali izuzetno pametno i vrlo brzo. Naime, na bojišnicu kod Brunete odmah je prebačeno teško topništvo, cijela 'Legija Kondor', te navarske 4. i 5. brigada koje su bile pod zapovjedništvom brigadira Alonsa Vege i Bautiste Sancheza.
No, dok stignu ta nacionalistička pojačanja Brunete je pao u Listerove ruke, dok su se nacionalistički razbijeni dijelovi još uvijek žestoko odupirali u Quijornu, Villanueva de la Canada, Villanueva del Pardillo i Villafranca del Castillo. Sva ta mjesta doista su hrabro branili mladi falangisti iz Seville.
No, sada opet kod republikanskih postrojbi nastaje neobjašnjiva zbrka koja Athumanunha sada već polako frustrira. Naime, u maloj breši (pukotina – po Athumanunhu) koja je nastala u nacionalističkoj obrambenoj crti republikanske brigade uvlače se jedna za drugom, ali se nakon izlaska iz nje miješaju, te se postrojbe jednostavno gube iz nadzora zapovjednika.
Za taj nedopustivi vojnički propust Athumanunh mora okriviti nikoga drugoga nego niže i srednje rangirane zapovjednike (zapovjednike vodova, satnija i bojni, dakle poručnike, natporučnike i satnike - po Athumanunhu). Metež i zbrka koji su tada nastali među republikanskim postrojbama stvorit će itekako potrebito vrijeme nacionalističkim postrojbama kojima će za to vrijeme u pojačanje stići 31 bojna i 9 topničkih bitnica.
< | srpanj, 2017 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!