Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

srijeda, 28.06.2017.

Španjolski građanski rat

Bitka za Madrid – Boadila 3. siječanj 1937. godine

Odmah nakon Božića nacionalističke postrojbe počele su s pripravama za još jedan napad, s ciljem da još jednom pokušaju ovladati cestom Madrid – Coruna. Napad su trebale provesti iste postrojbe koje su se već tukle kod Boadile, ali su sada bile pojačane i popunjene s novacima i falangistima koje su obučili njemački časnici u obučnom kampu Caceresa.

Njima nasuprot stajale su republikanske postrojbe koje su preustrojene i reorganizirane u novi Armijski korpus kojim sada zapovijeda general Miaja. Taj republikanski Armijski korpus ustrojen je od pet republikanskih divizija kojima zapovijedaju Nino Naneti Talijan, Španjolac Modesto, te Španjolci Perea, Prada i Jose Maria Galan.

Na smjeru glavnog napora i udara nacionalističkih postrojbi bila je Modestova divizija ustrojena od mješovitih brigada kojima su zapovijedali El Campesino, Luis Barcelo, Cipriano Mera i Gustavo Duran.


Napad je počeo 3. siječnja 1937. godine. Sa svojom kolonom Barron je napredovao cestom iz Villanueva de la Canada i do 4. siječnja izbio je pred prve kuće Las Rozasa, točnije na prugu Madrid – El Escorial. Desno od njega sa svojom kolonom nastupao je Garcia Escamez, a lijevo Saenz de Buruaga, ali su te dvije kolone naletjele na žilav otpor republikanskih postrojbi koje su branile Pozuelu.

Kao dragocjeno pojačanje Republikancima u Pozuelu stigla je internacionalna bojna 'Pariška komuna', a u Las Rozas internacionalne bojne 'Edgar Andre' i 'Thälmann'. Nadnevka 5. siječnja Nacionalisti su započeli novi napad uz topničku pripravu žestokim bombardiranjem Republikanaca iz samovoznog topništva i tenkova. Nakon toga u dva vala krenule su u juriš nacionalističke pješačke postrojbe ojačane tenkovima.

Republikanske crte pukle su na mnogo mjesta, a napad nacionalista predvodili su njemački časnici koji su se izuzetno i zanimali za ovakav napad. No, iznenada se na napuklim brešama pojavljuju sovjetski lovci tenkova (oklopna vozila s topovima 37 mm – po Athumanunhu) koji izbacuju iz stroja nacionalističkih 25 lakih tenkova tipa 'Mercedes'.

No, to nije riješilo sve muke Republikanaca, jer brigade su izgubile međusobni kontakt i ostale su bez streljiva. General Miaja poslao je na bojišnicu čak i manevarsko streljivo (streljivo koje nema zrno – po Athumanunhu) nadajući se da će njegovi vojnici ostati u rovovima ohrabreni što im puška ipak puca. Unatoč svemu tomu Republikancima je prijetila katastrofa, a onda je Lister dobio zapovijed da se na to kritično mjesto uputi sa svojom 14. interbrigadom.

Nacionalisti su i dalje napredovali nezadrživo. Interbojna 'Thälmann' opkoljena je sa svih strana, ali su se Nijemci junački borili i držali svoje položaje ne popuštajući ni za pedalj. Mauri (marokanski regulari) poludjeli su zbog nemoći da potisnu Nijemce iz interbojne 'Thälmann', pa su se zvjerski obračunavali s ranjenima koje su boli bajunetama.



No, Nijemci nikako da popuste, a onda su dobili zapovijed da krenu u protunapad. Zapovjednik bojne poslao je poruku: 'Nemoguće! Bojna 'Thälmann' je uništena.' Sablastan susret dogodio se zapovjedniku 1. satnije bojne 'Thälmann' koji je među mrtvim tijelima nacionalista prepoznao svog prijatelja koji je sada služio u 'Legiji Kondor'.

Do 9. siječnja nacionalističke postrojbe uz izuzetno visoku cijenu zauzeli su desetak kilometara ceste Madrid – Coruna, a tada se na bojišnici uz 14. interbrigadu pojavljuje i 12. interbrigada Republikanaca. Pripadnici njemačke bojne zatražili su od svog zapovjednika Poljaka po nacionalnosti odmor od dvanaest sati, ali im je Poljak ovako odgovorio: 'Republika je pozvala najbolje u pomoć. To ste upravo vi. No, možda se Republika prevarila u vama?'

Na ovu primjedbu Nijemci su iako preko volje krenuli u bitke, a bio je to prvi slučaj u povijesti ratovanja da su njemački vojnici pretrpjeli pogrdu jednog poljskog časnika. Sutradan je 14. interbrigada izvršila protunapad i prodrla natrag sve do Las Rozasa, a 12. interbrigada sve do Majadahonde. Pratili su ih sovjetski tenkovi koje je osobno vodio general Pavlov. Ti sovjetski tenkovi nanijeli su strahovite gubitke nacionalističkim vojnicima koje su gotovo 'pometali' s bojišnice, jer ovi nisu imali odgovor za njih.

Bitka je potrajala sve do 15. siječnja kada je opet nastupila pat pozicija. Obije strane opet su se utvrdile i ukopale na dostignutim crtama. Nacionalisti su nevoljko priznali da je otporna moć Republikanaca izuzetno ojačala, a sve su to pripisivali 'stranoj vojnoj pomoći', novom naoružanju i vojničkoj stezi.

Obije strane izgubile su zajedno oko 15 000 vojnika, a tada je na crti bojišnici dugoj oko 2000 km nastalo zatišje i primirje. Na toj smrznutoj i zamrloj crti bojišnici sada su stajale samo straže smrznute i stisnute oko svojih zastava tek s povremenim dobacivanjem suprotnoj strani kako kod njih vlada idila i blagostanje.

Opet se javio Athumanunhu potpuno čudan i neljudski prkos. Dok su civili u Madridu živjeli doslovno na kruhu, riži i vodi, mnogobrojni kamioni koje su nacionalisti dovukli natovarene hranom, kako bi po padu Madrida nahranili upravo civile, sada su trunuli, a hrana se kvarila. Doktor Junod, neumorni dobrotvorac iz Crvenog križa, uzaludno je nagovarao i jedne i druge da se bar na trenutak dogovore i nahrane nevine civile, ali sve je bilo uzalud. Taj prokleti apokaliptički ljudski ponos nije popuštao, a mnogi nedužni civili u Madridu će upravo poradi toga umrijeti gladni i promrzli.

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!