Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

petak, 25.12.2009.

Hrvati - ratnici i vojnici

Ban Josip grof Jelačić od Bužina – vojna 1848. – 1849. (Hrvatski sabor)

Ban Jelačić stigao je u Zagreb 18. travnja 1848., a kako Peštanska ('revolucionarna') vlada nije htjela ni čuti za ikakve sporazume s Hrvatskom, ban Jelačić 19. travnja 1848. šalje Okružnicu Peštanskoj vladi u kojom joj kristalno jasno poručuje: 'Dokle god se ne sastane Hrvatski sabor, ima svaka hrvatska općina i njezino poglavarstvo djelovati pod osobnom odgovornošću u svom djelokrugu i od nikoga, osim bana, kao vrhovnog zemaljskoga glavara, od kralja imenovanog, nikakva službena pismena i naloge primati!

Nadnevka 25. travnja 1848. ban Jelačić uputio je posebno Bansko pismo svim hrvatskim općinama u kojem je izričito naložio: '… ukinuti odmah sve tlake gospodske i svake daće urbarialske i desetine crkvene!' Time je i službeno dokinuto kmetstvo u Hrvatskoj.



Nadnevka 8. svibnja 1848. u Zagrebu je održana Banska konferencija, a 18. svibnja ban Jelačić nalaže i raspisivanje izbora u cijeloj Hrvatskoj i Slavoniji za 191 narodnih zastupnika, a sve hrvatske (crkvene i svjetovne) velikaše osobno pismom poziva u Hrvatski sabor. Hrvatski sabor sastao se povijesnog nadnevka 5. lipnja 1848., a temeljni razlog bio je donošenje odluke o budućem uređenju hrvatskih i ugarskih odnosa, pa od tog dana nadalje odluke o tomu može donositi samo Sabor Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.

U međuvremenu, Peštanska vlada ne miruje, ma zamislite samo, traže od Beča za sebe neovisnost, a od istog tog Beča traže da poništi i zabrani utemeljenje Hrvatskog sabora i održavanje zasjedanja istog.

Hrvatski sabor takve podmukle poteze Peštanske vlade osudio je, utemeljeno je Bansko vijeće (prva hrvatska vlada)koje je Beču poslala prijedlog budućih odnosa Beča i Zagreba bez posredovanja Pešte.



Hrvatski sabor donosi niz za Hrvatsku izuzetno važnih i povijesnih zaključaka: a) O pogodbama s Ugarskom, b) O odnosima Hrvatske, Beča i Pešte, c) O Ustavu Krajiškom i polašticah Krajine, d) Ukidanje urbara i urbarskih službah, e) Pomirenje s Ugarskom, f) Poziv i proglas za bratju Dalmatince …

Hrvatski sabor preporučio je banu Jelačiću da pokuša još jednom postići miran i ljudski dogovor s Peštanskom vladom, pa je ban Jelačić 29. srpnja 1848. u Beču pokušao riješiti nesuglasice s Battgyanyem predsjednikom Peštanske vlade koje je ovaj ismijao i pokazao se neshvatljivo bahatim čovjekom.

O svom neuspjehu, u pregovoru s Peštanskom vladom, 6. kolovoza 1848. ban Jelačić izvijestio je hrvatsku javnost koja je ostala zapanjena. Ban Jelačić potom podiže na oružje hrvatsku 1. i 2. bansku pukovniju s kojima 31. kolovoza vojno ulazi u Rijeku koju vrača pod vlast bana i Sabora. Nadnevka 11. rujna ban Jelačić s Hrvatskom vojskom prelazi rijeku Dravu kod Varaždina, ulazi u Čakovec i vojno vraća Međimurje u sastav matice Hrvatske.

Peštanska vlada potpuno je zbunjena, a još veću zbunjenost doživjet će kada joj ban Jelačić pošalje pismo u kojem je opet izričito stajalo: '… rat objavljujem Peštanskoj vladi, a nikako mađarskom narodu!'

Nadalje, događaji se sada odvijaju vrlo brzo. Ban Jelačić ima pod zapovjedništvom 40 000 hrvatskih vojnika, pa iako su to vojnici 'drugog poziva' (to je današnja pričuva starijih godišta od 40 nadalje), koji su vrlo loše opremljeni, naoružani, ali izuzetno visokog bojnog ćudoređa (moral), jer hrvatski vojnici nakon toliko dugih godina opet su pod zapovjedništvom hrvatskog zapovjednika, imaju svoju hrvatsku zastavu i bore se za svoju Hrvatsku. (Hrvatski vojnici 'prvog poziva', oni najopremljeniji, najobučeniji i dobro naoružani, oni od godišta 19 do 39, tuku teške bitke u Lombardiji pod zapovjedništvom carskih zapovjednika)


zastava Trojednog Kraljevstva Hrvatske, Slavonije i Dalmacije

Dakle, da se razumijemo odmah, ban Jelačić prelazi Dravu s 40 000 hrvatskih vojnika (od kojih samo njih 10 000 ima oružje i kompletne odore), te s njima hrabro kreće u smjeru Pešte preko Kaniže. Mađari tek sada shvaćaju da im ovo nije niti malo trebalo (oni nimalo ne podcjenjuju bana Jelačića i hrvatske vojnike, već naprotiv prema njima imaju veliki respekt), pa pokušavaju 21. rujna 1848, još jednom pregovore s banom Jelačićem, ali opet, meni potpuno neshvatljivo, Mađari ne prihvaćaju ništa što je hrvatsko!

Pregovori na Blatnom jezeru definitivno propadaju, jer banski savjetnici i časnici ne dopuštaju banu Jelačiću osobnu nazočnost tim pregovorima, bojeći se mađarske zasjede, ili neke slične podlosti. (po meni možda su u tom trenutku i Hrvati malo pretjerali u silnom strahu od nekakve 'mađarske podlosti', ali rat je i svašta se moglo dogoditi.)

Do prve bitke između hrvatske i mađarske vojske doći će kod sela Pakozda i Veleneze nadnevka 29. rujna 1848.

<	prosinac, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!