Boj 'Čagalj' – 'Lipanjske zore' – 08. do 10. lipanj 1992.
Cilj zapodijevanja i provedbe boja kodnog naziva 'Čagalj' bio je čišćenje prostora Klepci – Pribilovci – Tasovčići, oslobađanje doline Neretve, te spajanje sa snagama HVO u Mostaru. Postrojbe za provedbu akcije bile su podijeljene u dvije borbene grupe i to: - borbena grupa 1 koja je bila ustrojena od ojačane 1. satnije 156. brigade, ojačani vod iz 2. satnije 156. brigade, satnija iz bojne 1. brigade HVO, skupina pripadnika HOS, protuoklopna skupina 156. brigade HV, pionirska desetina iz inženjerijskog voda 156. brigade HV, pionirska desetina iz pionirske satnije 40. inženjerijske bojne HV, diverzantska skupina 'Pilot', 5 tenkova T55, PO topovi 2 ZIS i 3 T12, bitnica MB 120 i vod MB 82; - borbena skupina 2 koja je bila ustrojena od 1. i 2 satnije bojne iz 1. brigade HVO, ojačani vod 'Čitluk', vod policajaca 'Čitluk', diverzantski vod 'Čitluk', postrojba dragovoljaca iz Počitelja, diverzantska skupina 'Našice', diverzantska skupina 'Zadar', skupina pripadnika HOS i mješovita tenkovsko-topnička skupina ustrojena od tenka T55, PO topa ZIS, 3 topa B1, minobacač MB 120, 3 minobacača MB 82, PZ top 40 i PZ top 20/3; te taktičke grupe koja je bila ustrojena od bojne 4. gardijske brigade, voda topova T 130 i bojna iz 116. brigade HV. Na drugoj strani protivnik je imao slijedeće snage: 13. partizanska brigada (jačine dvije bojne) iz sastava Hercegovačkog korpusa uz potporu 15 tenkova, 7 oklopnih prevožnjaka i oko 20 topničkih oružja različitih kalibara. Topničku potporu tim bojnama pružala je brigadna topnička skupina (BAG) sa vodom haubica H 155, bitnicom haubica H 122, bitnica samovoznih haubica 'Gvozdika' H 122, vod haubica H 105, vod PO topova ZIS i dva VBR, odred TO Ljubinje, 57. brdska brigada i bojna pješaštva (mehanizirana) iz sastava 10. motorizirane brigade. Operacija je počela topničkom pripravom u trajanju od 10 minuta nakon čega je protivnik napadnut glavnim smjerom iz Metkovića prema selima Klepci i Prebilovci i pomoćnim smjerovima iz sela Dretelj prema selima Počitelj i Hotanj, te prema Prebilovcima. Spajanje borbenih skupina BG 1 i BG 2 bilo je u selu Hotanj. Od šest diverzantskih grupa na pravcima djelovanja, njih pet uspjele su se neopaženo primaknuti protivniku i izvršiti sve zadaće. Već u 8 sati ujutro probijena je obrana sela Klepci, pa su u 10 sati samo selo i okolne dominantne kote Klepešnica i Šunja Glava bile u rukama HV, a pri čemu najveće zasluge ima postrojba HOS-a koja je svladala strojnička i snajperska gnijezda na Klepešnici. Prvog dana poginuo je jedan pripadnik HOS-a, a 5 ih je ranjeno. Uništen je i jedan hrvatski tenk. Jedna izviđačka skupina nije na vrijeme osvojila Crni vrh i na taj način zatvorila dolinu rijeke Bregave, pa su se tamo uspjele izvući neke četničke snage. Ipak na dan napada do popodnevnih sati, HV je kontrolirala šire područje oko rijeke Bregave. Sljedeći dan oslobođeni su Tasovčići i Prebilovci s okolnim mjestima Grlići, Hotanj, Kuline i Loznica. U Prebilovcima je zarobljen jedan VBR, više topova i minobacača, a u tim borbama zarobljen je i jedan tenk. Ukupno tijekom prvih dva dana poginulo je 10 pripadnika HV. Gubitci protivnika nisu poznati.
srpski oklopni prevožnjak u plamenu
Bitke i bojevi na Južnom bojištu
Tijekom bitaka HV na Južnom bojištu mogu se izdvojiti tri glavna perioda: obrambeno djelovanje postrojbi HV (listopad 91. – travanj 92.), napadno djelovanje (svibanj –listopad 92.) i stabilizacija bojišnice s obranom na dostignutim crtama (od studenog 92. do lipnja 96.). Nadalje, u tom periodu HV provela je dva boja kodnih naziva 'Čagalj' i 'Oslobođena zemlja', te jednu napadnu operaciju kodnog naziva 'Tigar'. Slobodno napišem i da su postrojbe HVO iz susjedne BiH provodile svoj dio boja 'Čagalj', ali kodni naziv tog boja postrojbi HVO bio je 'Lipanjske zore'. Zajednički cilj svih operacija i bojeva na Južnom bojištu bio je osloboditi južnu Dalmaciju i ovladati prostorom koji će omogućiti uspješnu organizaciju obrane, odnosno povezati cjelokupni zemljišni prostor Južne Dalmacije i odbaciti protivničke snage od Dubrovnika. Na prostoru Južnog bojišta protivnik ima slijedeće snage: 472. motoriziranu brigadu (Boka), 10. motorizirana brigada (Mostar), 13. motorizirana brigada (Bileća), brigada iz sastava Užičkog korpusa, partizanska brigada 'Miloje Milojević' iz Crne Gore, odred TO (Ljubinje, Trebinje, Gacko, Kotor, Herceg Novi). Ukupno je to bilo preko 10 000 vojnika, 100 tenkova, 50 oklopnih prevožnjaka, te 120 raznih topničkih oružja. Potporu s mora pružaju ratni brodovi ex JNA, a iz zraka borbeni zrakoplovi ex JNA. Snage HV koje se u tom trenutku brane na području Južnog bojišta: gardijska bojna 4. gardijske brigade, pješačka bojna 114. brigade, satnija 156. brigade, 116. brigada i manje skupine specijalnih postrojbi. Topničku potporu pruža topništvo slijedećeg sastava: dvije haubice H155, jedan PO top ZIS, 4 minobacača MB 120, te na Pelješcu dva topa 88 mm, dva topa 85 mm, četiri PO topa ZIS i 6 minobacača MB 82. Početkom 1992. godine na područje Južnog bojišta dolazi i 115. brigada, te 1. gardijska brigada koja preuzima težište obrane na sebe. Protivnik planira veliku napadnu operaciju s prodorom južnog krila snaga ex JNA iz istočne Hercegovine prema dolini Neretve između Mostara i obale uz snažnu oklopno-mehaniziranu potporu. U tom periodu HV planira operaciju kodnog imena 'Čagalj' uz sudjelovanje postrojbi HVO koje će provesti svoju operaciju kodnog imena 'Lipanjske zore'.
Operacija Miljevci – Miljevački plato 21. do 22. lipnja 1992.
Nadnevka 21. lipnja 1992. počela je operacija HV kodno nazvana 'Miljevci' na okupiranom području RH koje je omeđeno rijekama Krkom i Čikolom, te padinama Promine. Cilj operacije bio je ograničeni napad na položaje pobunjenika tzv paravojske SVK sjeverno od Šibenika, te oslobađanje okupiranog područja u šibenskom zaleđu (Miljevačka sela). Povod za poduzimanje operacije bio je miniranje i paljenje kuća u miljevačkim selima, teror nad preostalim hrvatskim stanovništvom, te učestala topnička djelovanja po Šibeniku i Skradinu, kao i po čitavom prostoru Šibenske bojišnice. Snage i postrojbe HV određene za provedbu ove operacije bile su 113. brigada, 142. brigada, desetina 2/72. bojne VP i domobranski Kaštelski vod. Ukupne snage HV brojale su 520 vojnika. Protivnička strana na tom području imala je snage jedne pješačke bojne koja se branila u naseljenim mjestima uz zaprečivanje prilaznih putova. Pobunjenička bojna bila je iz sastava 75. motorizirane brigade 7. krajiškog korpusa. Pobunjenici imaju jaku topničku potporu i odgovarajuće oklopno-mehanizirane snage (vojarna Trbounje). Težište obrane pobunjenika je bilo na komunikaciji Kalik - s. Drinovci. Glavne snage HV za provedbu napada činili su dijelovi 113. brigade koji u tom trenutku nisu bili na bojišnici, a pojačani su s dijelom postrojbi 142. brigade koji su bili spremni sudjelovati u napadu. Istočno od snaga za provedbu napada, obranu su izvodili dijelovi 142. i 141. brigade, a zapadno u skradinskom zaleđu dijelovi 113. brigade. Tijek operacije bio je slijedeći: Noću 20. lipnja postrojbe 113. i 142. brigade neprimjetno se ubacuju na okupirano područje Miljevačkog platoa, a u rano jutro 21. lipnja došlo je do obračuna s protivničkim vojnicima. Većina postrojbi HV je tijekom noći presjekla telefonske žice i prekinula vezu među postrojbama neprijatelja i vojarne Trbounje. U odlučnim udaru ubačenih izvidničko-diverzanstskih skupina po protivničkim položajima, te udarima po prvoj crti obrane srpske su snage razbijene i poražene već prvog dana akcije. potom se Hrvatski vojnici ukopavaju i utvrđuju na dostignutim crtama, te spremno dočekuju protivnički protunapad koji je uslijedio 23. lipnja i uspješno ga odbijaju. Srpski paravojnici odbačeni su dalje od Šibenika i Vodica, a oslobođeno je 108 kilometara četvornih do tada okupiranog područja Hrvatske. Poginulo je 6 hrvatskih vojnika, a 2 su bila teže ranjena, na drugoj strani protivnik je imao 75 poginulih paravojnika, 3 uništena tenka i 2 oklopna prevožnjaka. Zarobljeno je 18 paravojnika, 4 kamiona, 10 tenkova, 2 oklopna prevožnjaka, 6 haubica H155, 4 PO topa ZIS, 2 minobacača MB120, 5 netrzajna topa, 2 POLK 9K11 i veća količina streljiva.
uništen tenk T55 srpskih paravojnika u operaciji 'Miljevci'
< | veljača, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!