Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

petak, 19.09.2008.

Kozaci

Kozaci – slobodni ljudi

Kozaci (rus. kazak – slobodan čovjek, junak) su pripadnici slavenskih, ali i drugih naroda, najčešće odbjegli kmetovi koji se (nakon što su Tatari uništili Kijevsku državu) naseljavaju u slobodnim stepama na području omeđenom Kaspijskim jezerom, Donjim Dnjeprom i Dikoe Poljem. Na tom području izmiješali su se sa starosjediocima, te ustrojili vojno organizirane družine (skupine, općine), te obitavali na područjima uz velike rijeke Dnjepar, Don, Volga …

Kozaštvo do 18. stoljeća

Kozaci se spominju već u Mongolskoj vojsci gdje služe kao vrsni izvidnici, čarkaši, graničari i osiguravatelji hodnih kolona Mongolske vojske. Živjeli su usred Zlatne horde (Zlatna horda – Altin Ordo ili Kipčak, feudalna država koju su utemeljili mongolski osvajači, točnije Batu kan 1240. godine s prijestolnicom Seray Batuu na donjem toku Volge) pod rukovodstvom svojih atamana (ataman – kozački zapovjednik, riječ najvjerojatnije njemačkog podrijetla 'hauptmann – kapetan', a ima razne izvedenice kao: vataman /Novgorođani/, otaman /Malorusi/, hetman /Poljaci/ …), te uživaju svoju samoupravu. Da bi se lakše održali i obranili udružuju se i podižu svoje gradove duž crnomorskih i donskih stepa. Ti kozački utvrđeni gradovi nazivali su se 'seči'. Bave se lovom i ribolovom, a kako kozačke međusobne veze jačaju stvaraju se i 'kozčki savezi' koji gospodare tampon zonama između Moskovske i Poljsko-litvanske države, s jedne strane, te Krimskog kanata s druge strane. Vrlo su česti međusobni ratovi između Kozaka tijekom 15. stoljeća. Kozaci su izuzetno spretni jahači (konjanici) koji se brzo kreću na svojim lakim konjima i stalno napadaju tatarske i moskovske trgovce, a ponekad pustoše cijele oblasti. Niti jedna vojska susjednih država nije im mogla stati na put. Naročito su snažni tijekom 16. stoljeća kada ustrojavaju prave vojnički ustrojene i organizirane državice koje se nazivaju – vojske. Najpoznatije kozačke vojske su: Zaporoška, Donska, Jajička, Vlaška, Grebenska, Terska … Nacionalnost i vjera kod Kozaka nisu bile baš presudne, pa tako pored najbrojnijih Slavena ima Tatara, Turaka, Vlaha, Kalmika, Židova, Gruzina, Čerkeza, ali ima i Nijemaca, Francuza, Talijana, Španjolaca, pa čak i Engleza, dakako, u malom broju, a isti su među Kozake stigli kao avanturisti, trgovci, ili pak su bili zarobljeni tijekom bitaka. Svu vlast kod Kozaka ima Kozačka skupština koja je birala atamana na dužnost od godinu dana. Član Kozačke skupštine bio je svaki muškarac koji je bio sposoban nositi oružje. Birani su i seoski, gradski, te razni drugi atamani koji su provodili upravnu vlast i odgovarali atamanu kojeg je potvrdila Kozačka skupština. za rat su birani posebni atamani koji su nosili titulu 'pohodni ataman'. kozaci su vrlo traženi vojnici na dvorovima tadašnjih europskih vladara, a posebice kod njemačkog cara koji ih masovno vrbuje za borbu s Turcima. Poradi rata kojeg je vodio kozački ataman Hmeljnicki protiv Poljske i kozački ataman Razin protiv Moskovske države Kozaci su stalna prijetnja Poljskoj i Moskovskoj državi. Tijekom 17. stoljeća sve kozačke vojske obvezale su se na vjernost ruskom caru, Posljednja kozačka vojska, Jajička, poradi svoje udaljenosti od Moskve to je učinila tek 1721.

Kozačke službe u Poljskoj, Moskvi i Litvi

raznim obećanjima, ustupcima i privilegijama Poljska, Moskva i Litva od 15. stoljeća stalno su pokušavale pridobiti Kozake u svoju službu za čuvanje vlastitih granica. Ta graničarska služba Kozacima postaje nasljedna i za nju dobivaju naknadu od 3 rublje, 2400 kg raži i ovsa godišnje. Smatra se da je u tim službama bilo oko 20 000 Kozaka. Moskva je ustrojila sljedeće kozačke konjaničke pukovnije: ostrogoška (1652.), ahtirska (1657.), sumska (1658.), harkovska (1659.) i izjumska (1685.). Svaka pukovnija bila je ustrojena od kozačkih satnija i desetina, a zapovijedao je pukovnijski ataman koji obnaša svu vojnu, građansku i sudsku vlast. Kozačkim satnijama (eskadronima od 100 konjanika) zapovijedaju satnici esuli. Pripadnici kozačkih pukovnija koje je ustrojila Moskva za svoju službu dobivaju 5 rubalja, a časnici dobivaju gazdinstva. Poljska je također ustrojila kozačke pukovnije kojima zapovijeda hetman kojega bira pukovnijska skupština nazvana – rada, a potvrđuje ga kozačka 'vlada' tijelo koje čine dva suca, pisar i nadzornik komore. No, čim bi ratna opasnost minula Poljska i Moskva prestaju se brinuti za Kozake i lišavaju ih obećanih prava i privilegija, pa Kozaci samostalno poduzimaju pljačkaške pohode na Krimsku kneževinu i Tursku, a to pak komplicira odnose Poljske s tim državama.

Kozaštvo od 18. stoljeća

Od 18. stoljeća polako nestaje slobodnih Kozaka koji postaju podanici ruskog cara Petra I. Velikog koji sam bira i potvrđuje njihove atamane, te ih naseljava na novoosvojenim područjima. Tako izabrani atamani potpuno su nezavisni od Kozačkih skupština, pa oni postaju klasa bogatih Kozaka koji dobivaju povlastice na račun ostalih Kozaka. No, Kozaci su i dalje odbijali vojnu službu u ruskim regularnim postrojbama, pa su prisilili ruskog cara na kompromis gdje su u slučaju rata oni sami određivali broj Kozaka koji će krenuti u rat. Kozaci se često bune i podižu pobune protiv ruskog cara, a najpoznatije su one pod vodstvima: Bulavina, mazepe i Pugačova. No, Kozaci su izvukli kraći kraj i bivali su za pobune kažnjavani, a Jajička vojska Kozaka čak i time što se rijeka Jajik više nije smjela zvati tako, već Ural. kasnije Kozaci su obvezni služiti 30 godina ruskom caru i to 20 godina aktivno i 10 godina u pričuvi. Tijekom rata 1812. (s Napoleonovom francuskom vojskom) Kozaci su ustrojili Armiju od 27 pukovnija, a posebno ustrojen kozački 'Leteći korpus', koji je ustrojen od 14 kozačkih konjaničkih pukovnija, a kojim zapovijeda ataman Platov, posebno se ističe tijekom progona poražene Napoleonove vojske. Kozačke vojske razlikuju se po svojim odorama. Kozaci su dobro uvježbani i izuzetno pokretni konjanici posebno pogodni za brze manevre. Vrlo često Kozaci iznenađuju protivnika napadom s najmanje očekivanog smjera, jer Kozaci teže najtežim taktičkim radnjama i postupcima (usiljene hodnje, preplivavanje hladnih rijeka, svladavanje visokih i gotovo neprohodnih planina…). Osobito su im dragi noćni prepadi i napadi duboko u pozadinu protivnika. U vojničku službu dolaze s vlastitim konjem i hladnim oružjem, a vatreno oružje dobivaju od države. Jašu bez mamuza i sedla, samo na kozačkim jastucima, a od oružja imaju karabin, sablju bez rukobrana i koplje. Siromašni Kozaci tijekom 1905. bore se u revoluciji protiv carizma, a bogatiji Kozaci ostaju vjerni i odani caru. Tijekom 1. Svjetskog rata bori se gotovo 300 000 Kozaka, u doba ruske buržoaske revolucije Kozaci se bore na strani buržoazije. tijekom socijalističke boljševičke revolucije Kozaci se bore na dvije strane, a siromašni Kozaci posebno su se istakli tijekom slamanja kontrarevolucije. Od 1920. godine Kozaci više nisu poseban stalež već dobivaju status građana, a tek 1936. ukinuta su ograničenja za njihovu službu u oružanim snagama tadašnjeg SSSR-a. Tijekom 2. Svjetskog rata sve kozačke postrojbe ovjenčale su se hrabrošću i slavom, pa su dobile naziv – gardijskog konjaništva.

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!