Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu
nedjelja, 30.12.2007.
Taktičke borbe 2. Svjetskog rata
Napad gardijske pješačke bojne – Obeč 1944.
Tijekom ljeta 1944. godine sovjetska 60. gardijska pješačka divizija branila je svoje dostignute položaje istočno od naselja Hlebičin Lesni, a potom je tijekom mjeseca srpnja dobila zapovijed da krene u proboj protivničke crte obrane na crti bojišnice Mihalkuv - Obeč, a potom da zauzme naselje Otinja (5 km sjeverozapadno od naselja Hlebičin Lesni – po Athumanunhu). Zapovjednik divizije zapovjedio je 193. gardijskoj pješačkoj pukovniji da baš ona probije crtu obrane protivnika u narečenom području. Sukladno primljenoj zapovjedi, zapovjednik 193. gardijske pješačke pukovnije zadaću probijanja protivničke obrane dodijelio je 3. gardijskoj pješačkoj bojni koju je ojačao (NOS – po Athumanunhu) bitnicom topova kalibra 76 mm i bitnicom topova kalibra 45 mm iz pukovnijskog topništva, te samovoznom bitnicom topova kalibra 76 mm (ZSU – po Athumanunhu) i još jednim gardijskim vodom borbenih inženjeraca. Desni susjed u napadu 3. gardijskoj pješačkoj bojni bila je jedna pješačka bojna iz sastava 195. gardijske pješačke pukovnije, a lijevi susjed u napadu bila joj je 1. gardijske pješačka bojna iz sastava 193. gardijske pješačke pukovnije. Ustroj 3. gardijske pješačke bojne bio je slijedeći: tri gardijske pješačke satnije koje su brojile po 85 vojnika, jedna strojnička i jedna minobacačka satnija, te vod topova od 45 mm. Zemljište u području napada bilo je ispresijecano mnogobrojnim jarugama koje su išle u prilog protivniku, a cijeli je teren nadvisivala i dominirala istim kota 327.0. Upravo na toj koti protivnik je i organizirao obranu i za to je imao vremena čak tri mjeseca. Tako su njemački vojnici na tom smjeru napada izgradili na dubini od 8 km čak 6 crta rovova koji su međusobno bili povezani kretnicama punog profila. Ispred prve crte rovova bila su postavljena gusta PP i PO minska polja (povećana gustoća miniranja što po Athumanunhu iznosi 1,5 mina na 1 metar četvorni), a iza minskih polja bile su podignute žičane ograde s tri reda kolaca. Sustav rovova omogućavao je protivniku da unakrsnom i bočnom vatrom drži pod nadzorom minske i žičane zaprijeke. Zapovjednik gardijske pješačke bojne bio je satnik M. N. Kartašenko. Zapovjednik bojne proveo je izvid protivnika sa svim svojim podređenim zapovjednicima i na temelju tog izvida donio je slijedeću odluku: bojna će napasti u dva bojna ešalona i to s dvije gardijske pješačke satnije u prvom ešelonu i s jednom u drugom bojnom ešelonu. (ešelon – eng. echelon, fra. echelon, nje. Staffel, tal. scaglione element je bojnog složaja u kojem postrojbe zauzimaju složaj po dubini razvoja s točno određenim ulogama i točnim zadaćama – po Athumanunhu) Tako je 7. gardijska pješačka satnija uz potporu bitnice topova 45 mm trebala napasti smjerom sjevernih padina uzvisine kote 327.0. Direktnim smjerom na kotu 327.0 trebala je napasti 9. gardijska pješačka satnija uz potporu samovoznog topništva 76 mm i pukovnijskih topova 76 mm. U drugom bojnom ešelonu trebala se kretati 8. gardijska pješačka satnija uz potporu strojničke satnije u spremnosti za odbijanje bilo kakvih eventualnih protivničkih protunapada. Tijekom uvježbavanja posebna je pozornost pridavana organizaciji potpore i sudjelovanja u borbi s pružanjem topničke potpore između pješačkih i topničkih satnija – bitnica. Tijekom noći 23. srpnja postrojbe prvog bojnog ešelona zauzele su svoje polazne položaje u rovovima na samo 300 m od prve crte protivničkih rovova. Pukovnijski borbeni inženjerci tijekom te iste noći otvorili su prolaze u protivničkim minskim poljima i postavili pružne eksplozivne naboje pod žičane zaprijeke, a koje će aktivirati tijekom topničke priprave napada. Ujutro u 0900 započela je sovjetska strahovita topnička priprava napada koja je potrajala čak 70 minuta. Točno u 1000, dakle, 10 minuta prije nego će završiti topnička priprava napada, gardijske satnije prvog bojnog ešelona krenule se u napad. Čim su gardisti stigli nadomak protivničkih rovova, sovjetsko topništvo prenijelo je topničku paljbu i vatru po dubini protivničkih rovova. Ošamućeni izuzetno snažnom i ubitačnom topničkom paljbom njemački pješaci nisu mogli pružiti nikakav otpor, pa su se pokušali izvući u drugu crtu rovova, a u njihovu prvu crtu rovova iznenada su upadali sovjetski gardisti. Sovjetski gardisti pračeni samovoznim topništvom brzo su zauzeli tri crte protivničkih rovova, ali su na četvrtoj crti naletjeli na snažan otpor njemačkih pješaka. Ubitačna strojničko-puščana vatra tukla je sovjetske gardiste baš iz područja kote 327.0., pa je zapovjednik bojne topništvu zapovjedio da svu svoju paljbu usmjeri na tu kotu. Sovjetsko topništvo nakon nekoliko trenutaka razorilo je i slomilo obranu protivnika na koti 327.0, pa su se njemački pješaci brzo povlačili prema petoj i posljednjoj šestoj crti rovova. Sada pak je, po Athumanunhu, sovjetski zapovjednik bojne morao zapovjediti svojim satnijama da krenu za protivnikom i drže stalni 'vatreni kontakt', no, on to nije učinio. Zapovjednik bojne zapovjedio je svojim satnijama da stanu i privuku svoje topništvo bliže sebi. Poradi ovoga propusta zapovjednika bojne protivnik je uspio organizirati i srediti svoju obranu, pa se razvila teška borba za posljednje dvije crte protivničkih rovova. Sovjetski gardisti hrabro su i dalje napadali, ali su se njemački vojnici hrabro branili. Prijetila je opasna pat pozicija, ali tada je na scenu stupilo sovjetsko divizijsko topništvo sa svojim dalekometnim topovima koji su napokon razrovali protivničke rovove i tako omogućili sovjetskim gardistima zauzimanje istih. Nakon ovladavanja s otpornom točkom rovova na koti 327.0. 3. gardijska pješačka bojna produžila je napad, zauzela dvije njemačke PZO bitnice i u 1400 izbila na crtu Juzefuvka – Hlebičini Lesni. U tom trenutku njemački vojnici krenuli su u protunapad, ali ih je spremno i odlučno u tomu onemogućila 8. gardijska pješačka satnija iz drugog bojnog ešelona 3. gardijske pješačke bojne. Na kraju 3. gardijska pješačka bojna uništila je više od 50 njemačkih vojnika, zarobila njih 11, te 6 PZO topa 20 mm, 4 MB 81,4 mm, 6 strojnica i još oko 40-tak kratkih strojnica i pušaka.
| < | prosinac, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Opis bloga
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
O vojnicima, dočasnicima i časnicima
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
O ratovima
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Athumanunhova promišljanja
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!