Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

srijeda, 16.08.2006.

Bitka kod Arsufa (Apolonija) – 7. rujan 1191. godine

Nije bila namjera Athumanunhova pisati o križarskim ratovima, ali kad je već započeo i onda na samo sebi svojstven način možda i neke od Vas zbunio, red bi bio da malo pojasni i te nesretne križarske ratove. Dakle, kao što i sami znate bilo je ukupno osam križarskih ratova koje raspoznaje Athumanunh. U trećem križarskom ratu kojem je uzrok i posljedica bio strašan poraz križara kod grada Hatina koji pak je strašno uzbunio i zaplašio tadašnji Zapad natjerao je njemačkog, engleskog i francuskog kralja da zaborave dotadašnje razmirice i zajednički nešto brzo poduzmu. (Da se odmah razumijemo, Athumanunh ne želi pisati o političkim i vjerskim prilikama i željama, već o vojničkom pohodu koji je bez obzira na vjerski karakter ipak bio vojnički, jer podignuta je dotada neviđena i nezapamćena vojna sila koja je krenula na Istok.) Dakle, njemački kralj Fridrich I. Barbarosa, engleski kralj Richard I. Coeur de Lion i francuski kralj Filip II. Ogist podigli su najbrojniju vojničku silu koja je do tada ikada krenula u Svetu zemlju u križarski pohod. Naime, kroničari su zapisali da je to bila vojska od gotovo 100 000 vojnika plus još toliko pratećeg osoblja, no, Athumanunh je skeptičan i prema tomu podatku i osobnog je mišljenja da su tadašnji kroničari ipak malo pretjerali u brojkama. Dok su njemački vitezovi krenuli kopnom, engleski i francuski krenuli su morem i stigli upravo u trenutku kada je kralj Gui de Lusignan zauzeo grad Aku koji je dotada opsjedao. (Da li su novi pristigli vojnici križari pomogli u zauzimanju grada? Naravno da jesu, jer kroničari su zapisali da su se baš kod Ake iskrcali engleski i francuski vojnici. – po Athumanunhu) Dakle, nakon pada Ake francuski vojnici vratili su se natrag, a engleski su krenuli prema gradu Jeruzalemu u namjeri da ga povrate u ruke križara. Na tom putu došlo je do napada Saladinove vojske na engleske križare kod sela Arsuf nedaleko današnje Jaffe. Bilo je to nadnevka 7. rujan 1191. godine. Iznenada i niotkuda Saraceni pod vodstvom Saladina napali su engleske križare koji su se nalazili u složaju hodne kolone kao što se vidi na Athumanunhovoj sličici. Bitku su prvi prihvatili na sebe engleski strijelci i pješaci vanjske kolone što je dalo itekako potrebito vrijeme engleskom konjaništvu da se posloži i silovito krene u juriš. Bitka je završena potpunom pobjedom kralj Richarda I. Coeur de Lion nad Saladinom.

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!