Nakon građanskog rata
Nakon građanskog rata general Lee vratio se u Richmond. Optužen je za izdaju mada mu se nikada nije sudilo.Tijekom svojih zadnjih pet godina života služio je kao rektor Sveučilišta Washington u Lexingtonu, Virginia.
Umro je 12. listopada 1870. godine. Sahranjen je u Lexingtonu i zapamćen kao pedagog, kršćanski džentlemen i veliki vojnik koji je svoj život živio pošteno i s dignitetom. Često generala Leea uspoređuju s generalom Georgeom Washingtonom kada se govori o poštovanju koje je imao kod svojih vojnika, časnika i Sjevera i Juga, svoje regije i cijele američke nacije.
ZNAČAJKE GENERALA R. E. LEE KAO VOJSKOVOĐE
Za generala R. E. Leea slobodno se i s pravom može reći da je bio briljantan časnik, majstor strategije i sigurno jedan od velikih vojskovođa u povijesti. Njegov vojnički talent, njegova vještina u strategiji i sposobnost da brzo analizira borbenu situaciju, a sve to u kombinaciji s njegovom sposobnošću da probudi intenzivnu predanost postrojbi i zadaći uvijek je vodilo ka konačnom cilju. Njegovo bogato vojničko znanje, nesebičan trud i zalaganje, a na kraju i velika ljubav prema vojničkom poslu do izražaja dolaze već u kadetskim danima tijekom školovanja na Vojnoj akademiji, zatim kroz rat između Sjedinjenih Država i Meksika, da bi na kraju to sve kulminiralo u, nesretnom po američku naciju, građanskom ratu.
Poput pravog velikog vojskovođe general Lee pune četiri godine uspijeva nadvladavati i umanjivati učinak značajnih resursa za vođenje rata, a koji su bili superiorniji i daleko bogatiji na strani postrojbi Federacije.
Kraj rata i poraz Konfederacije dramatično su promijenile život generala Leea. Njegova vojna karijera je poništena, isključen je iz javnog rada, a za koji je bio osobno kvalificiran. Iako je među prvima priznao rezultate rata i pristao na amnestiju, više od deset godina i poslije njegove smrti nije mu se to priznavalo. Bio je i proglašen izdajnikom iako mu to na sudu nikad nije dokazano, čak mu se nije ni sudilo.
Međutim general Lee nije bio ogorčen, niti se odao samosažaljavanju. Odlučno je davao primjer svojim Južnjacima, nadao se i vjerovao da će se ratne godine zaboraviti, a Jug izgraditi i biti sastavni dio unificirane Amerike.
Upravo takav veličanstven dignitet, hrabrost i plemeniti karakter, izazvao je, izaziva i još će izazivati divljenje prema tom velikom vojskovođi, kako njegovih bivših vojnika i časnika, tako i njegovih bivših neprijatelja. U svom je porazu general Lee tako doživio najveću pobjedu i divljenje. I zato na kraju slobodno se može zaključiti da je general Lee imao sve duhovne vrline i intelektualne kvalitete velikog vojskovođe.
O njemu je lijepo zapisao u svojoj knjizi Williams Jones:
- … general Lee posjedovao je svaku vrlinu velikih zapovjednika, ali bez njihovih mana.
On je bio neprijatelj bez mržnje, prijatelj bez izdaje, građanin bez krivnje, susjed bez prigovora, kršćanin bez grijeha i čovjek bez licemjerja.
On je bio Cezar bez njegove ambicije, Fridrich bez njegove tiranije, Napoleon bez njegove sebičnosti, Washington bez njegove nagrade.
On je bio poslušan autoritetu kao sluga i lojalan u autoritetu kao pravi kralj, bio je nježan kao žena u životu, skroman i čist kao djevica u mislima, oprezan i pažljiv kao opatica vestalinka u službi, pokoran zakonu kao Sokrat i velik u bitci kao Ahil …-
Značajan je i doprinos generala Leea vojnoj praksi i ratnoj vještini uopće. Njegovo vješto korištenje manevra i fortifikacije bez premca su za to doba. Dobro je uvidio i značaj utvrđivanja, odnosno to da manja izloženost vojnika paljbi protivnika, zaklonjenost u uređenom zaklonu za paljbu, može znatno doprinijeti ishodu same bitke bez obzira na manji broj. To znači da brojčano slabiji, ali zaklonjen i manje izloženiji vojnik, može nanijeti osjetne gubitke brojčano jačem, opremljenijem i nadmoćnijem protivniku i time bitku okrenuti u svoju korist. Međutim takva taktika nije bila prihvatljiva onom vremenu ( linijska taktika - kruti linijski bojni poredak ) u kojem je živio general Lee i tek će se u dvadesetom stoljeću uvidjeti i početi primjenjivati u ratnoj vještini.
< | listopad, 2004 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!