Lažna jednakost ljudskih prava

srijeda , 20.01.2016.

Grčki je povjesničar Herodot u svojim Povijestima zapisao da Babilonci i Veneti imaju, između ostalih, i ovaj običaj; kada djevojke dođu u dob za udaju, skupe ih na gradskom trgu i traže im muževe. Prvo krenu sa najljepšom, a muškarci nude miraz dok jedan ne ponudi najveći. Tada je djevojka obećana njemu i prelaze na slijedeću lijepu i tako dalje. Sav novac od miraza koje su djevojke prikupile odlazi u zajedničku sumu.

Kada sve lijepe i pristale pronađu muža, na red dolaze ružne, kljakave i sakate. Za njih ne traže miraz, već ga daju iz zajedničke sume koju su prikupile zgodne i pristale. Tako se djevojke nude uz određenu sumu sve dok ih neki muškarac ne prihvati.

Ostavimo samo na trenutak po strani drugačije vrijeme i drugačije običaje i probajmo se koncentrirati na ono bitno, a to je koncept koji stoji iza ovog običaja. On garantira da SVATKO DOBIVA NAJPOŠTENIJE MOGUĆE RJEŠENJE U SKLADU SA SVOJIM MOGUĆNOSTIMA.

Muka mi je od ispiranja usta i mozga ljudskim pravima. "Svi smo jednaki, svi zaslužujemo istu šansu bla bljuv ser." Nismo jednaki. Ne zaslužujemo svi isto. Svatko se od nas rodio sa različitim sposobnostima i mogućnostima. Svatko je od nas jedinstven. Gurajući sve nas u koš jednakosti, guši se naša individualnost i unikatnost.

Jednakost je lažna. Ne postoje dva čovjeka koja su jednaka. Kompletan koncept ljudskih prava počiva na zastarjelom judeo-kršćanskom moralu koji na silu želi čovjeku dati dostojanstvo. Ništa se u prirodi ne dešava na silu, već organski - prirodnim procesom. Ne možeš mi narediti da poštujem nekoga. Taj netko mora to poštovanje zavrijediti. Ne možeš mi narediti da volim nekoga. Taj netko i to mora zavrijediti.

Ljudska prava su vapaj slabih koji, umjesto da ojačaju, žele spustiti sve jače od sebe na svoj nivo. To je sva mudrost iza tog maloumnog koncepta. Jer, nemojmo se zavaravati, opstaju oni najsposobniji. Najjači i najbrži će preživjeti, kljakavi i degenerirani malo teže. Nemojte me krivo shvatiti - pomoći takvima je ljudski i plemenito. Ali tvrditi da smo isti je maloumno i pokvareno. Ljudska prava i koncept iza njih su negiranje prirode i njenog poretka. Svijet je ustrojen tako da se giba uvijek naprijed, a u tom gibanju najbolje prolaze oni koji se najbolje prilagođavaju. Propagirajući lažni moral umjetne jednakosti, negira se taj prirodni proces - ide se linijom manjeg otpora i nameće gubitaški mentalitet.

Koje je dobro ikad ikome donijela linija manjeg otpora? A negiranje stvarnosti? Ne moram ni odgovoriti na ta pitanja jer se odgovor nameće sam po sebi. Zašto gurati hrome da trče na paraolimpijadi? Zašto gurati žene u Sabor da bi se izjednačio broj muškaraca i žena na radnom mjestu? Zašto tjerati na fakultet nekoga kome više leži da radi rukama?

Braćo i sestre, ne dajte da vam slabići i nesposobni za život pune glavu svojom filozofijom. Ne možete mijenjati svijet uvodeći pravila, ali možete mijenjati sebe na bolje i tako oplemeniti svijet. Rastite konstantno i trudite se da uvijek budite brži, veći, jači i sposobniji u svakom aspektu svog života. Budite borci i brinite se za sebe na prvom mjestu, a sve će ostalo doći samo po sebi.

Turbo folk i nekultura

ponedjeljak , 04.01.2016.

Cajke? Fuuuj! Seljaštvo. To slušaju primitivci. I tako dalje.

Nikad nisam razumio zašto se od svih Balkanaca samo Hrvati prave da to nisu. Što je to u Hrvatima tužno što ih tjera da preziru sami sebe i pokušavaju se učmariti onima koji njih preziru isto onako kako Hrvati preziru sebi slične, a od kojih se trude prikazati različitima?

Po čemu je narodna muzika loša i primitivna? Jedan od mojih osobnih favorita je ovaj: "Udara na najniže strasti." I gdje je tu problem? Sapunice ili akcijski film gledaš zato što ti udara na najniže strasti, stoko umišljena. Više manje svaka umjetnost udara na najniže strasti, jer to i jest cilj umjetnosti - izazvati emotivni odgovor kod subjekta. Tko te je to ovlastio da rangiraš muziku po seljaštvu ili bilo kojem drugom kriteriju, princezo na zrnu graška? Koja je to institucija ili organizacija donijela rezoluciju da je turbo folk loša muzika, a Mozart, Bach i Wagner paradigma glazbene umjetnosti za sva vremena?

Sve je prolazno na ovom svijetu i sve ima svoje vrijeme i mjesto. Mozart, Bach i Wagner za nas sada i ovdje nisu umjetnost - oni su povijest umjetnosti. Oni su, kao i bezbroj drugih umjetnika kroz povijest, bilježili duh vremena. Duh njihove glazbe je dio kulturnog naslijeđa, ali nama danas i ovdje nije relevantan u tom smislu što ne odražava naš duh i prizmu promatranja svijeta.

Previše filozofije? Hmmm? A na turbo folk gledaš sa visine mrmljajući sebi u bradu otrcane fraze poput: "A treba koji put otići i u kazalište." Iako u kazalištu nisi bio od osnovne škole, licemjerna budalo.

Turbo folk JEST kultura. Turbo folk odražava duh i mentalitet Balkana. Turbo folk govori o onome što je nama blisko - živjeti strasno, ljubiti strasno, plakati strasno. Biti sretan i nesretan i doživljavati život onako kako samo Balkanac može - sa srcem i dušom. Mi nismo kao hladni germanski narodi čiji se duh fenomenalno očituje u tehnici i društvenom uređenju. Nismo ni poput naroda dalekog istoka koji njeguju sistematski razrađene duhovne prakse u svakom aspektu života. Mi smo Balkanci i živimo strasno. Turbo folk je odraz naše duše baš kao što je Audi odraz njemačke, kaligrafija istočnjačke ili ples crnačke.

Bob Marley je jednom rekao da što su dublji korijeni, to je i krošnja veća. Mi se Hrvati sramimo priznati da smo Balkanci i da smo srodni narodima koji nas okružuju. Trudimo se dokazati da smo bolji od njih, napredniji. Sve nam je njihovo primitivno i nazadno, a zaboravljamo pritom na činjenicu da, kao što grafit BBB-a u srcu Zagreba lijepo kaže, kako vi gledate na nas, tako Europa gleda na vas. Trudimo se pokazati da nismo Balkanci i da nismo Jugosloveni, no jezik i mentalitet nas odaju. Zato nas Europa i prezire. Jer smo poput pasa - molećivo klečimo i očekujemo kost.

Preziranje turbo folka je tek vrh ledenog brijega. Negiranje vlastite kulture je negiranje vlastite duše i vlastitog identiteta.

Braćo i sestre, ne nasjedajte na propagandu onih koji su se odrekli sebe, jer onaj tko nema prošlost, nema ni budućnost. Prihvatite tko ste i šta se, odvrnite Milu Kitića i priznajte: "Jesam, Balkanac sam!"