28.04.2006., petak
Slikarski debi Damira Urbana
OPATIJA, 28. travanj 2006. Nakon što se afirmirao kao glazbenik, popularni riječki roker Damir Urban večeras s početkom u 21 sat u opatijskom lounge baru »Monokini« po prvi put predstavit će se u ulozi slikara.
– Slike koje vidim kao tamne, ostali doživljavaju kao vesele, one koje su meni vesele, zapravo su jako tamne. Tako da je očito da ja uopće nemam dobru sliku onoga što radim. Ustvari, izložba je dobra prilika da drugi kažu svoje mišljenje, pozitivno ili negativno, o mojim radovima, kazao je Urban. Damir Urban afinitet prema slikarskom izražavanju pokazuje još kao dijete. Oduvijek mu je želja bila postati crtač stripa, čime se za školskih dana i bavio, ali studij likovne kulture na riječkom Pedagoškom fakultetu prekinuo je radi glazbene karijere. Iako se u jednom razdoblju života u potpunosti posvetio glazbi, u posljednje vrijeme više se koncentrira na manji broj kvalitetnijih koncerata što mu ostavlja vremena za slikarstvo. Specijalni efekti za Damira Urbana od 2 milijuna volti Pripreme oko velikog koncerta Damira Urbana i orkestra pod ravnanjem Alana Bjelinskog, u punom su jeku – u četvrtak 27. travnja veliku halu tvornice »Torpedo« posjetila je šesteročlana ekipa na čelu s producentom projekta Simonom Dejhallom, a iz Londona je stigao i Nicholas Field iz tvrtke HVFX zadužene za specijalne efekte. Naime, koncert Damira Urbana koji će se održati u sklopu Riječkih ljetnih noći 14. srpnja u tvornici »Torpedo«, zamišljen je kao hi-tech spektakl inspiriran Nikolom Teslom, a specijalni efekti uključuju munje i gromove. – Planiramo napraviti instalaciju s nekoliko velikih Teslinih zavojnica i performerom koji će biti priključen na te zavojnice i kojem će munje izlaziti iz prstiju. Riječ je o efektima do 2 milijuna volti i koji su u potpunosti sigurni za sve prisutne. Projekt je vrlo zahtjevan, mora biti što je moguće upečatljiviji, a istovremeno zadovoljiti sve sigurnosne preduvjete, objasnio je Nicholas Field koji je tijekom jučerašnjeg posjeta tvornici »Torpedo« razgovarao i Denijem Šesnićem, zaduženim za light i video dizajn. – Priča se svodi na orkestar, pjevača i glumca koji će predstavljati karakter Nikole Tesle, tako da će naglasak biti na ta tri središnja lika. S rasvjetom i efektima moramo osvojiti cijeli prostor hale koji će biti dio koncepta i scenografije, kazao je Šesnić. |
26.04.2006., srijeda
Zašto tumačiti umjetnost
Voljeti umjetnost ne znači razumjeti svaku sliku iz gimnazijskog udžbenika povijesti umjetnosti niti shvatiti ono ''što je umjetnik htio reći''. On je rekao što je želio, a svatko to može protumačiti na sebi svojstven način.
S obzirom da smo često zastrašeni mogućim optužbama za neupućenost i površnost, za tumačenje umjetnosti tražimo stručno mišljenje. Prikazi lopoča i konja kojima neki teško odolijevaju teško će imati 'propusnicu' kod umjetničkih znalaca. Povjesničari umjetnosti koji cijelu umjetnost svijeta drže u svojoj glavi jedva čekaju iznijeti svoje mišljenje, kritiku ili preporuku. U većini slučajeva njihovo je znanje neupitno, no njihove motivacije su možda pomalo i sebične. Jer, kako se neki muškarci hvale svojim bicepsima, tako se intelektualci vole natjecati tko više zna. Tako zbog vlastite nesigurnosti počinjemo sumnjati u svoj ukus. Jer kako bismo mogli reći da nam se ne sviđa remek-djelo apstraktne umjetnosti kad su o njemu napisane nebrojene hvale širom svijeta. Ali u svakom smo slučaju dovoljno kvalificirani da znamo što nam se sviđa, a što ne. Ne treba vam se svidjeti sve što vidite Umjetnik Alan Benett predložio je da se na ulazu u renomiranu Nacionalnu galeriju postavi veliki natpis 'Ne treba vam se svidjeti sve što vidite'. 'Ja sam prekinuo školovanje kako bih postao umjetnik. Naime, što sam više znao, to me je više bilo strah da će mi djela biti loša', objasnio je Benett. Cijenjena intelektualka Susan Sontag jednom je prilikom izjavila kako je 'interpretacija umjetnosti osveta intelektualaca umjetnosti'. Time je željela reći kako su veliki umovi ponekad ljubomorni na kreativnost i nesputanost senzualnih kreativnih duša. Kao ljudi imamo sposobnost dijaloga između lijeve i desne strane mozga. Dok nam lijeva osigurava razum i logiku, desna joj proturječi osjećajima i kreativnošću. Inspiracija proizlazi iz dijaloga dviju moždanih polutki. A koliko nam se sviđa ono što je ta inspiracija potakla, odlučuje naš ukus. (T-Portal) Na fotografiji: KREŠO MUSTAĆ: NESANICA / INSOMNIA - (performans izveden 28. / 29. lipnja 2005. u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci na otvorenju izložbe STRAST / PASSION - od 21:00 do 08:00 sati.) NESANICA / INSOMNIA Nesanica. Nemir. Nečista savjest. Strah. Neizvjesnost. Noć postaje preduga, beskrajna. Pokriven sam plaštem tame. Zvukovi se pojačavaju, izoštravaju se do boli. Ne mogu zaustaviti misli koje me napadaju kao ratnice tame, kopljem probadaju u očne duplje. Ne želim slike žudnje za ženama koje ne mogu imati, slike straha od bolesti koje me već počinju izjedati, starosti koja mi se osmjehuje. Znojim se krvavim znojem za sve grijehe koje sam počinio. Želim oprostiti i zaboraviti. Želim mir u sebi koji donosi san. Da mogu započeti novi dan čist kao voda sa izvora. Da mogu gledati svijet oko sebe dječjim očima. Da mogu dati i primati ljubav. Krešo Mustać |
19.04.2006., srijeda
Izložba: LGBTIQ - ARHIVA RIJEKA
RIJEKA - U Galeriji O.K. MMC-a Palach u petak 21. travnja 2006. u 21 sat otvara se izložba LGBTIQ - ARHIVA RIJEKA.
Ova izložba, prva takve vrste u Hrvatskoj, ima za cilj nadvladati fragmentaciju i po prvi puta okupiti na jednom mjestu činjenice kulture koje potvrđuju i osnažuju različite identitete, a koji odstupaju od heteronomne slike svijeta. Putem jednostavnog modela akumulacije želimo pokazati u kolikoj mjeri LGBTIQ populacija raspolaže svojom kulturom kao neophodnim korakom u ostvarenju svojih prava... Na izložbi će biti zastupljena ostvarenja riječkih autora i autorica te autora iz inozemstva... Kustos izložbe je Krešo Kovačiček, voditelj Galerije O.K. Pomoć u izložbi: lezbijska organizacija "LORI" - Rijeka Ostala događanja: promocija časopisa VENO (Čakovec), tema broja: "Homoseksualnost kao evolucijski faktor", u 20 sati, LGBTIQ party, u 22 sata. Damir Čargonja Čarli |
16.04.2006., nedjelja
Ovako nešto se ne može dogoditi nikad više
Naslov novice uistinu je istinit – ovakvo nešto više se nikada neće dogoditi.
U četvrtak 4. SVIBNJA 2006. godine, dvije minute i tri sekunde poslije jedan ujutro, datum i vrijeme će biti - 01:02:03 04.05.06. Ovakvo nešto se ne može dogoditi nikad više. |
14.04.2006., petak
Četvrta kandidatura Rijeke za Mediteranske igre
RIJEKA - četvrtak, 13. travanj 2006. Grad Rijeka ponovno će se, po četvrti put kandidirati za domaćina Mediteranskih igara, odnosno za domaćina Mediteranskih igara 2013., rečeno je danas na konferenciji za novinare nakon sastanka gradonačelnika Vojka Obersnela i predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO) Zlatka Mateše. Obernel je kazao da će gradsko Poglavarstvo predložiti Gradskom vijeću pokretanje postupka za kandidaturu, unatoč dosadašnjim neuspješnim kandidaturama u kojima su se, kako je rekao predstavnici Rijeke osjetili prevarenima. Dodao je da se nova kandidatura može provesti s minimalnim troškovima te da za predstojeću kandidaturu očekuje potporu HOO i hrvatske Vlade. Predsjednik HOO Zlatko Mateša kazao je da taj odbor posve podupire kandidaturu Rijeke za Mediteranske igre 2013. te da se u Rijeci ostvaruju projekti koji su potrebni za njihovo održavanje kao što su kompleks bazena i sveučilišni kampus. Mateša je dodao da je uvjeren da u svezi kandidature neće izostati ni potpora Vlade i premijera Ive Sanadera. Rok za podnošenje službene kandidature za Mediteranske igre 2013. je u lipnju ove godine, odluka o gradu domaćinu bit će donesena 2007. u Italiji, a kako je rekao Mateša, za sada se neformalno doznaje da bi se osim Rijeke mogli kandidirati po jedan grad iz Sirije, Turske i Grčke. (Hina) |
12.04.2006., srijeda
Modna revija: Carlo Melloni Homolka - ICECREAM COLLECTION
RIJEKA - U prostoru Kluba Palach MMC-a u subotu 15. 04. 2006. u 22 sata, održati će se modna revija riječkog modnog dizajnera Carla Mellonija Homolke.
Ovom modnom revijom MMC nastavlja s predstavljanjem nove riječke dizajnerske scene, te mladih hrvatskih modnih dizajnera u programu pod nazivom «MODNE NOVOSTI». Cilj ovog programa je predstaviti rad nekih od modnih dizajnera koji djeluju u Rijeci i na području Hrvatske a koji su radi svog mjesta boravka nedovoljno zastupljeni u medijima, te time manje poznati našoj široj javnosti, usprkos kvaliteti njihovog rada. U programu «MODNE NOVOSTI» do sada su predstavljeni dizajneri; Tajči Čekada, VilEtinA i Ivana Butković, a nakon Carla Mellonija Homolke predstavit će se s novom kolekcijom dizajnerica Lili Buzančić iz Rijeke u subotu 06. svibnja 2006. godine. «ICECREAM COLLECTION» «Kolekcija kojom se predstavljam u «Modnim novostima» prilagođena je današnjim potrebama žene koja je često cijeli dan na poslu ili u gradu. Prozračni i ugodni materijali koji se ne gužvaju, jednostavne linije i izbor boja sladoleda odavat će dojam svježine od jutra do večeri. Nemam priče niti posebne poruke koju bih kao dizajner odaslao preko ove kolekcije. Možda je jedina, barem za mene, avangardna poruka za ovo današnje vrijeme; BITI PRIVLAČNA A UGODNO OBUČENA PREKO CIJELOG DANA. Modeli su tako isplanirani da se mogu i međusobno kombinirati te se sa tri kompleta rješava cijela sezona za jutro i večer.» Carlo Melloni Homolka Biografija: CARLO MELLONI HOMOLKA Rođen 1972.god. u Rijeci. 1991.god. upisuje Tekstilno-tehnoloski fakultet u Zagrebu. Diplomirao 1997.god. Radno iskustvo: 1997. - pripravnik modelar- «ZIMENA»- Ivankovo, proizvodnja kožne odjeće brandovi- «STRIVA», «LODENFREY», «BMW» 1998. – 1999.- dizajner i modelar – «KRZNO»- Zagreb, proizvodnja kožne odjeće brandovi: «BMW», «KRZNO» 1999. – 2000. – art director i dizajner «AGRAM TEKSTIL» -Zagreb, proizvodnja dječje i sportske odjeće, brandovi:»ALWIN», «ALWIN KIDS» 1999. – 2000. – suvlasnik i dizajner boutiquea «!JO'S» – Zagreb brandovi: «JO'S» 2000. – 2002. – assistant designer , modelar «YELLOHAMMER»- Dublin, Irska brandovi: «YELLOHAMMER» 2002. – 2003 – senior designer i modelar «CIAOMHE-DESIGN STUDIO», Dublin, Irska brandovi: «QUE-VA» 2004.- 2006.– vlasnik i glavni designer «ATELIER CARLO M:HOMOLKA», Rijeka brandovi: JO'S Dobitnik više nagrada. Redoviti sudionik legendarnog «FASHION-NEWS», Opatija. Usko surađivao sa «MIDIKEN» Zagreb. Trenutno radi samostalno i usko surađuje sa MMC-Rijeka (Klub PALACH) kroz sudjelovanje u raznim izložbama i performansima. Damir ČARGONJA |
07.04.2006., petak
ZLATAN DUMANIĆ - Slina nije tekstilno otapalo
RIJEKA - Galerija O.K. - Tekst uz performans ''SLINA NIJE TEKSTILNO OTAPALO'' splitskog umjetnika Zlatana Dumanića - kapetana duge plovidbe (predstavnika Hrvatske na Venecijanskom biennalu) - 07. travnja 2006..
Neke dražice su ljeplive jer stvaraju kemijske veze sa jezikom koji ih siše. Moglo bi se činiti da je potrebna mala snaga da se dražica otrgne usnama, ali kod djelotvornih dražica čini se da nije tako. Umjesto toga, sila potrebna da se ljepljiva dražica razdvoji od tijela raste do vrhunca, zatim naglo opada, pa onda zadržava konstantnu vrijednost prije nego se spusti skoro do ništice, kad nam se učini da se dražica konaćno oslobodila, a ljubavnica nam bolnim krikom ili rukom pokaže da smo prešli granicu užitka. Ključna je hrapavost površine jezika koja zarobi zračne mjehuriće. Kad se dražica još jače usisava, mjehurići se deformiraju toliko da se uzajamno spoje propuštajuć unutra zrak izazivajući iznenadni pad sile, i u tom trenutku jezik ostaje u kontaktu s površinom dražice samo na nekoliko izoliranih točaka. Ponovo potezanje i pomaganje usnama stvara sitne pukotine. Dok se površina lomi, sila ostaje konstantna, a čini nam se da se vlakna otkidaju i željeli bi da se vlakna rastegnu i odvoje, da sila padne na ništicu i dražica bude napokon slobodna, kao bonbon u ustima. Žene ne vole ljepljive poljubce, crvene kolobare i mogu izbjeći mnoge neurednosti, ali to ovisi o temperaturi njihove kože i njihovom shvaćanju ljepljivosti tog dinamićnog organa i prihvaćanju. Slina nije otapalo. |
06.04.2006., četvrtak
Modna revija: Ivana Butković - ''CRNO I BIJELO''
RIJEKA - U prostoru MMC Kluba Palach, nakon modne dizajnerice Tajči Čekada te splitskog modnog dizajnera ViletinE, održati će se u petak 07. travnja 2006. u 22 sata modna revija mlade modne dizajnerice iz Malinske (otok Krk) Ivane Butković. Ovom modnom revijom MMC nastavlja sa predstavljanjem dizajnerske scene, te hrvatskih modnih dizajnera u programu pod nazivom; ‘’MODNE NOVOSTI’’.
Cilj ovog programa je javnosti predstaviti rad nekih od modnih dizajnera koji djeluju u Rijeci i na području Hrvatske, a koji su radi svog mjesta boravka i avangardnog pristupa modnom dizajnu, nedovoljno zastupljeni u medijima, te time manje poznati našoj široj javnosti, usprkos kvaliteti njihovog rada. Kratka biografija: Ivana Butković, rođ. 1985. u Rijeci, Jezični smjer gimnazije završava u Rijeci 2003. 2004. upisuje fakultet za turistički i hotelski menadžment. Za vrijeme studija upisuje radionice za kreativno osmišljavanje slobodnog vremena djece. 2005. upisuje talijansku školu mode i dizajna, smjer modni stilizam. Sudjelovala na desetak revija u Rijeci, Zagrebu, Puli, Labinu te na Fashion Incubatoru u Osjeku, Festivalu nove umjetnosti FONA 2005. 2006. upisuje smjer modelara odjeće. Modna revija - ''Crno i bijelo'' U trodijelnoj reviji naziva “CRNO I BIJELO” biti će predstavljeni neki raniji modeli te nova kolekcija. Prvi dio revije sačinjavaju uglavnom bijele kreacije iz pamuka i kepera, a naglasak je na korzetima. U drugom djelu vidjeti ćemo modele izvedene tehnikom papirmashea. Treći dio nastavak je promišljanja u prva dva s materijalima koji su većinom pamučni, sive, crne i crvene boje, uz dijelove od jeansa, sa povremenim ručno oslikanim detaljima. Sudjeluju: Glazba: Josip Maršić Koreografija: Zvonimir Peranić Glazbeni nastup: dj Siki - Siniša Brožić Frizura i šminka: Ksenija Nakić/Alfirević, Saša Hernaut Svjetlo: Mihelčić Hrvoje Scenografija: Ivna Mavrinac Voditelj, gost: Zlatan Dumanić, umjetnik iz Splita, hrvatski predstavnik venecijanskog biennalla za 2005. god., a koji će tom prilikom izvesti performans pod nazivom: “Slina nije tekstilno otapalo” Tajči ČEKADA |
05.04.2006., srijeda
Galerija ''KORTIL'' - Kolaži Jagode Buić
RIJEKA - Umjetnička agencija Kopart priređuje u galeriji Kortil, Strossmajerova 1, izložbu Jagode Buić, Kolaži 2003/2006. Izložbu će u subotu, 8. travnja 2006. u 20 sati otvoriti gradonačelnik Grada Rijeke mr. Vojko Obersnel. O djelu i autorici govorit će Tonko Maroević i Zdravko Kopas voditelj Koparta. Izložba će biti otvorena od 08. do 27. travnja 2006. |
''INVERZIJA'' Alana Alebića
RIJEKA – U petak 07. travnja u Galeriji O.K. – MMC Palach otvara se izložba, mladog riječkog slikara, ''INVERZIJA'' ALANA ALEBIĆA. Otvorenje je zakazano za 21 sat, a izložba ostaje otvorena do 14. travnja i može se razgledati od 09 – 23 sata..
Biografija autora: Rođen u Rijeci 1976. godine. Diplomirao 2003. na ALU Zagreb, slikarski odsjek u klasi prof. Igora Rončevića. Član HDLU Rijeka i HDLU Zagreb. Živi i radi u Rijeci. Izlagao na više samostalnih i grupnih izložbi Dobitnik nekoliko nagrada. Tekst u katalogu potpisuje Branko Franceschi, ravnatelj MMSU Rijeka Izložba se sastoji od 8 slika (ulje na aluminiju) dim. 95x95 Alan Alebić: ''Inverzija'' Ideja o smrti slikarstva kao jedan od ključnih diskursa koji su obilježili kontekst vizualnih umjetnosti tijekom prelaza milenija, nestao je iz fokusa pozornosti netom se pokazalo da svijet kakvog znamo neće obnoć kolabirati, niti će područje umjetničkog stvaralaštva zadesiti ikakav sudbonosni događaj. Ostaje nam pretpostavka kako su polemike o smrti slikarstva tek reakcija na promjene proistekle iz širenja matice umjetničke produkcije na nove tehnologije i cjelokupnost post-konceptualnih umjetničkih postupaka. Kako vidimo, slikarstvo je snažno i živo, iako je izgubilo auru prestižne likovne discipline koju je imalo stoljećima. Dapače, već se duže vremena osjeća zamor javnosti i struke medijima nove umjetničke prakse, a zanimanje za suvremenu varijantu slikarstva neprekidno jača. Osnovni razlog proizlazi iz diskretne naravi slike koja je, u usporedbi sa agresivnim artefaktima tzv. suvremene umjetničke prakse, čini nezamjenjivim čimbenikom uljuđivanja privatnog prostora. Iz ovoga proizlazi neusporediv ekonomski potencijal slikarstva, te trajni interes moćnog lobija internacionalno relevantnih privatnih galerista za njegovu promociju, odnosno, neprekidno širenje tržišta. Cijene slika nikada nisu bile više, a tržište nikako ne može utoliti konstruiranu glad za slikarom koji će u tradicionalnom mediju uspjeti uhvatiti izmičuću bit današnjice. To je osnova na kojoj je zasnovan mit o smrti slikarstva, koji se u krajnjoj instanci pojavljuje kao ništa drugo do konstruiranje mita o uskrsnuću slikarstva. Moramo se pomiriti s činjenicom da je naša stvarnost fragmentirana, da nema umjetničke discipline, niti medija, niti osobe koja je može objediniti i zadovoljiti fabriciranu potrebu za potpunom i jedinstvenom slikom. Pitanje koje se nezaobilazno nameće prilikom razmatranja recentnog opusa umjetnika generacije Alana Alebića odnosi se na utjecaj kojeg je gore šturo opisana duhovna klima izvršila na slikare koji su se formirali početkom novog milenija. Mentalni prostor u kojem se formiralo njihovo stvaralaštvo stisnut je između opterećenja tisućljetnom slikarskom tradicijom koja se manifestira kao zamor medija u tematskom, formalnom i metjerskom smislu, nadiranja novih medija i postupaka u područje formiranja vizualnih predodžbi, te njihove materijalizacije u slike. Uspješno savladavanje ovih parametara pretpostavlja ostvarenje novuma barem u jednom segmentu i imperativ osmišljavanja, te izvedbe zaokruženih ciklusa, kako bi se udovoljilo zahtjevima kustosko-galerijsko-muzejskog segmenta kao ključnog generatora nadolazeće karijere. Ovo se posebno odnosi na umjetnike poput Alebića koji, za razliku od kurentnog multidisciplinarnog stvaralaštva, ustrajavaju na stvaralaštvu unutar jedne discipline. Sukladno ekskluzivnoj posvećenosti slikarskom izričaju, Alebić njeguje njegova tradicionalna žanrovska određenja. Tako će ciklus portreta kojeg je proteklih godina izvodio u varijaciji richterovske manire, recentno naslijediti ciklus pejzaža. Motive svojih slika Alebić bilježi fotografskom kamerom, odnosno, preuzima ih iz bogato ilustriranih i vizualno pragmatično privlačnih putopisnih magazina ili turističkih brošura. Pri aproprijaciji motiva Alebić se ne opterećuje pitanjem autorstva, te ne samo što ne navodi izvorne autore, već nerijetko ponovnim kadriranjem ili izostavljanjem segmenata izabrane fotografije, motiv u potpunosti podređuje svojim potrebama i ciljevima. U osnovi, Alebića ne zanima određen motiv ili nešto specifično unutar pejzaža, dapače, poništit će sve osobenosti koje bi mogle ukazivati na stvarnu lokaciju, što, kao obaveznu posljedicu, pretpostavlja brisanje svih ljudskih likova, proizvoda i nastambi, te animalnog svijeta. Ovom redukcijom Alebić postiže amblematsku čistoću, neku vrstu žanrovske paradigme, a dosljedno birajući njegove opće, čak ozloglašene tipske prizore, kao što su zalasci sunca, prostranstva nadvijena olujnim nebom, djevičanske izvore i druge opće prihvaćene kič odrednice pejzažnog slikarstva, ukazuje na osobnu svijest o tretmanu slikarstva kao ekspozituri tržišne ekonomije. Stoga će daljnja dosljedna provedba redukcija na metjerskom planu voditi ka konstrukciji ne-lijepih, banalnih prizora. U konačnici, oni su sazdani iz glatkih ploha i jednoličnih tonova boje, nanešenih u plakatnoj maniri, bez veidljivog rukopisa, te prenošenjem realističnih perspektivnih skraćenja sa izvornika. Kad bi se navedenim iscrpile osobenosti ovog pejzažnog ciklusa mogli bismo sumarno zaključiti da je osnovna Alebićeva zamisao bila problematiziranje pejzažnog žanra svođenjem njegovih karakteristika na najmanju moguću količinu, a da se pri tom izbjegne ponavljanje motiva. Međutim, posebnost onoga što je nastojao izvesti leži u izboru materijala na kojem je ciklus zamišljen i realiziran. Riječ je o prefabriciranoj aluminijskoj podlozi s naglašenim rebrastim protukliznim uzorkom koja služi za izradu gazišta u eksterijerima i heavy duty radnim prostorima. Nakon specifičnog tehnološkog zahvata i vremenskog perioda u kojem se se suši, boja se na istaknutim, repetirajućim elementima brusi do podloge. Ovim postupkom zadana matrica podloge postaje nositelj metjerske razrađenosti i dinamike površine, a akromatski brušeni djelovi stvaraju svojevrsni sfumato efekt koji ublažava oku inače tvrdu kvalitetu osnovnog dojma slike. Nemoguće je zanemariti i fuziju apstraktnog geometrijskog uzorka podloge s realističnim pejzažnim prikazom iz koje se najjasnije može razumjeti Alebićeva krajnja nakana. Alan Alebić je u dijalogu sa statusom svoje izabrane umjetničke discipline. Po njegovom mišljenju porizvodnja likovnih predodžbi do krajnosti je industrijalizirana, u svojim tradicionalnim vidovima iscrpljena i usmjerena ka tržištu i profitu. Završna inačica ciklusa bit će pejzažnim motivom na aluminijskoj podlozi izvedena podna površina po kojoj će publika gaziti. Po opće usvojenom simboličkom kodu, pozicija je više nego jasna. Branko Franceschi OSTALA DOGAĐANJA U MMC Palach: Petak 07. 04. 2006. GALERIJA O.K. u 22 sata - performans splitskog umjetnika Zlatana Dumanića; "Slina nije tekstilno otapalo" Petak 07. 04. 2006. KLUB PALACH u 22 sata, modna revija Ivane Butković; "CRNO I BIJELO" |
Ispitivanje ne/pripadnosti
ZAREZ, dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja, Zagreb 06. travnja 2006., broj 177
Uz performanse u okviru programa Nova riječka scena/FONA 2006. u organizaciji MMC–Rijeka, izvedenih u riječkoj Galeriji O.K, Klubu Palach i Kružnoj ulici 24. ožujka 2006. Naravno, asocijacije uz "krvavo-mesnatu" lipu iz Čargonjina kulinarskoga happeninga Pod lipom otvarale su se i u smjeru pitanja: "Zašto je Milošević pokopan baš pod lipom u dvorištu obiteljske kuće?" Jednodnevna manifestacija performansa u okviru programa Nova riječka scena, koja je održana kao uvod u festivalsku sezonu FONA 2006., otvorena je performansom Pod lipom Damira Čargonje (izvedba roštilja: Mladen Matić i Siniša Brozić; glazba: Josip Maršić) u Galeriji O.K. s početkom u podne. Promotrimo ukratko tijek performansa: na "drvo" (riječ je o zidnoj instalaciji stabla) Čargonja vješa komade mesa, a na zidu lijepi medicinske nalaze (npr. CT vlastite glave) i korespondenciju (tužbe i ugovore) o poslovanju MMC-a. Zatim pod lipom publici dijeli filter-vrećice lipova čaja, te posjetitelji jedan po jedan skidaju komad po komad mesa i umjesto njih stavljaju filter-vrećice lipova čaja. Završno pristupa se roštiljanju skinutoga mesa s "mesnato-krvave" lipe i zajedničkom (odnosno – većinskom) jedenju. Pridodajmo ukratko i opis scenske instalacije: s jedne strane lipe nalazi se aparat za kokice, s druge – roštilj, a pod lipom – zelena "travnata" prostirka s natpisom Tuborg, prekrivač i Remarqueova knjiga Iskra života. Smrt u Veneciji/Haagu U autointerpretaciji svog kulinarskog happeninga Čargonja ističe: "Trava s natpisom Tuborg namjerno je tako napravljena pošto je Tuborg naš jedini sponzor i čini mogućnost izlaza iz ove kaotične situacije u koju nas je dovela nepripadnost. Iako u početku nisam htio priznati, mislim da je pritisak kojem sam izložen godinama i stres učinili svoje. Ovaj performans, koliko god to ludo zvučalo, jedna je vrsta autoterapije." Naravno, asocijacije uz "krvavo-mesnatu" lipu iz kulinarskoga happeninga Pod lipom otvarale su se i u smjeru pitanja: "Zašto je Milošević pokopan baš pod lipom u dvorištu obiteljske kuće?" Naime, čini se da je vrhuška balkanskoga gospodara rata dobro upoznata i s navodnim statusom lipe kao simbola slavenstva. Dovoljno je podsjetiti na romantičarsku tezu o svetoj slavenskoj lipi koju je na južnoslavenskim prostorima inducirao Bogoslav Šulek davne 1878. godine. Uslijedio je performans Bug Kreše Kovačičeka (u izvedbi Tajči Čekade, Mladena Matića i Jelene Krašić) u kojemu je autor spojio naizgled nespojive sudbine Kafkinoga Gregora Samse te Gustava von Aschenbacha i poljskoga dječaka Tadzija iz Mannove novele/Viscontijeva filma Smrt u Veneciji. Centrifuga iznutrica i križa Što se može dogoditi iz iskustva kada nekome čuvate mačke i pritom morate poput Davora Dundare iz Adaptera svaki drugi dan tim prekrasnim ljubopitljivim stvorenjima kuhati jetrica s palentom? U slučaju simpatičnoga Dundare uslijed nepodnošljivoga, zaparloženoga smrada kuhanja iznutrica nastao je dramatičan i tragikomičan scenarij za njegov performans Rastakanje iznutrica. Zakrabuljen u tipiziranoj ikoni babe vještice (nagaravljenih usahlih obraza, s grbavim-kukičastim gumenim nosom, grbom na leđima i nezaobilaznim crnim ogrtačem) svojim habitusom nevjerojatno je dobro animirao imaginarnu babu vješticu, a izvedba se temeljila na njegovu antikulinarskom pripremanju jetrica i ribica (koliko se moglo vidjeti u sveopćem mraku, s obzirom da je jedino osvjetljenje bila mala stolna svjetiljčica koja je isijavala vampirsko-crvenu boju) uz odličnu glazbenu podlogu uglavnom Adaptera. Vrhunac antikulinarske vještičje kuhinje Dundara je označio trenutkom kada je navedenu mješavinu iznutrica (jetrica) i ofurenih riba pokušavao na doista sve moguće načine (koristeći pritom npr. ogromnu špricu, vještičji štap-batinu) ugurati u očne duplje, nos i usta lutke koja se koristi u vježbama pružanja prve pomoći. Inače, Davor Dundara performansima je posvećen svakodnevno i više-manje spontano; dakle, na ulici s obzirom da ga, kako ističe, prvenstveno zanimaju re/akcije prolaznika. Uz glazbeni performans o "rastakanju iznutrica" naravno dojezdio je i legendarni Zoff iz Grča, koji je postao i ostao legenda, između ostaloga, i po tome što je scenski masakrirao životinjske odrubljene glave i iznutrice. Naime, na našu dark, metal, gothic-rock scenu uveo je krv, životinjske iznutrice, a velikom sjekirom ponekad je razvaljivao nedužne (čini mi se) teleće glave, a sve u svrhu provokacije šokom, kako bi Antonio G. Lauer (koji je inače pomno pratio sve ovdje navedene performanse) rekao, "nijeme većine". Srećom u metal-performansu Nakovanj (navedeni naslov performansa bio je objavljen u najavi, a na plakatu cjelokupnoga događanja osvanuo je pod naslovom Centrifuga čovjeka i stroja), što ga je izveo na sceni Kluba Palach, izostale su životinjske unesrećene ikone, ali zato se zbog prisustva metalnoga istostraničnoga križa na metalnom povišenom nakovnju (riječ je o metalnoj konstrukciji koja nalikuje na povišeni istostranični stolić u čijoj je unutrašnjosti, točnije, između prednjih nogu položena električna pila) djelomice osjećao utjecaj NSK ikonografije. Naravno, riječ je tek o možebitnoj asocijaciji, a sve zbog metalnoga istostraničnoga (Maljevičeva) križa, koji je, uostalom, odmah na početku performansa (dakle, kada je Zoff scenično počeo energično udarati binomnima čekićima po spomenutom nakovnju) odletio u pravcu jednoga fotoreportera. Srećom, glava (u ovom slučaju – ljudska) nije pala. Ignisogram i Joseph Beuys Damir Stojnić u Kružnoj ulici izveo je topao, intimistički performans Ignisogram: srce, alkemijski performans spaljivanja "srca". Naime, intiman prostor bio je određen trima klupicama koje su omeđivale malen pravokutan izvedbeni prostor unutar kojega je Stojnić kredom iscrtao srce, na čije je rubove zatim položio kamenčiće, a unutrašnjost kredom i kamenjem iscrtanoga, obrubljenoga srca ispunio grančicama i na kraju cijeli kozmogram srca predao maloj plamenoj lomači, modificirajući ga u ignisogram. Za performans Ignisogram: srce ovom je prilikom Stojnić istaknuo kako ga je osmislio još 2000. godine te da su simboli performansa iznikli iz položaja tijela, ili njegovim riječima: "Kad staneš i spojiš pete, i malo raširiš stopala, možeš primijetiti da imaju oblik srca. Dakle, pored navedene gravitacije, s druge strane – ljubav je analogizirana s gravitacijom gdje je gravitacija dokaz da te Zemlja voli. Kasnije sam vidio da je kubanska umjetnica Ana Mendieta davne 1972., 1973. palila svoju siluetu; prema svojoj silueti napravila je drvenu konstrukciju o koju je zakačila puno petardi, i onda je sve to zapalila. Taj je rad nazvala Anima. Mene je osobno najviše inspiriralo paljenje Pusta u Rijeci i okolici. Osim toga, ujesen kada ljudi pale drač da bi polja napravili plodnim, i kako sam često putovao Istrom, noću sam gledao te linije vatre koje su ljudi spontano radili i kada sam ih promatrao, shvatio sam da se pretvaraju u pojedina slova, određene simbole, što sam nazvao ignisogrami. S druge strane, imamo taj život u sebi koji je simboliziran vatrom, dinamičkom karakteristikom ognja, plamena, vatre, kao nešto fluidno, a što je ipak ovdje, što emanira toplinu; ujedno i mi kao bića širimo toplinu. Ignisograme radim već dosta dugo, i ovo je bio samo jedan mali segment toga." Krešo Mustać naslovnom sintagmom svoga performansa Joseph Beuys (1921.–1986.–2006.)/Rekonstrukcija – Krešo Mustać prvim dvjema godinama označava rođenje i smrt Josepha Beuysa, a trećom godinom – godinu vlastite rekonstrukcije djela i lika Josepha Beuysa. Pritom, aplicirajući dva Beuysova rada, u svom hommageu koristi drvenu vješalicu ovješenu o čavao na zidu Galerije O.K. i crni kaput koji je skinuo i ovjesio o spomenutu drvenu vješalicu, i pritom nekoliko je puta podigao, uperio, stavio prst u nosnicu, prizivajući istu Beuysovu izvedbenu gestu. Pravila igre Milijana Babić i Senka Baruška u performansu Crna kraljica 1, 2…3 istoimenu dječju igru koncipirale su kao plesni performans između dva video zida Galerije O.K., na kojima su se projicirale ljudske figure, koje prizivaju pravila navedene igre. Naime, dvije plesačice i plesač (Gordana Svetopetrić, Elena Brumini i Željko Jančić Zec) naizmjenično su se odmicali i približavali video zidovima preko pomične instalacije (nalik na metalni pravokutnik sa zaobljenim, vitičastim stranicama, i time, čini mi se, nalik na propusni ekran), a primicanjem propusne, e/kranske instalacije do drugoga video zida "igra" se prekida, završava. Svakako valja izdvojiti dojmljivu glazbu (Zoran Medved i Josip Maršić) koja je multiplicirala do horror neprepoznatljivosti naslovnih riječi dječje igre, kao i prekrasnu tortu-gradinu Crne kraljice iz naših predaja koju su autorice ponudile publici u slast. Pored navedenih performansa i završnoga koncertnoga događanja koje je bilo posvećeno Milanu Mladenoviću (1958–1994), a u suorganizaciji udruge RI-ROCK i MMC-a, Branko Cerovac, viši kustos MMSU-a, član Stručnog savjeta Galerije O.K. i Organizacijskog odbora i žirija FONE, u sklopu performerskoga programa Nova riječka scena/FONA 2006. održao je uvodno predavanje o novoj riječkoj (performerskoj) sceni u okviru koje je posebno istaknuo slikarsko-akcionističke performanse riječkog slikara i performera Zlatka Kutnjaka, koji, nažalost, tog nezaboravnog performerskog petka nije bio i izvedbeno prisutan. Suzana MARJANIĆ |
04.04.2006., utorak
Gilbert & George
Najslavniji umjetnički par u Zagrebu
Britanski umjetnici Gilbert i George danas i sutra gostuju u Zagrebu U Zagrebu će danas i sutra boraviti glasoviti britanski umjetnici Gilbert & George, ikone moderne umjetnosti XX. stoljeća. Iako je Gilbert rođen u Južnom Tirolu (Italija), a školovao se na umjetničkim školama i akademijama u Austriji i Njemačkoj, njegova je umjetnička osobnost do neprepoznatljivosti stopljena s Georgeovom (koji je Englez, rođen u Plymouthu). Uostalom, oni postoje jedino kao par u svakoj povijesti moderne umjetnosti. A našli su se daleke 1967., točnije 25. rujna, na jednom od pet koledža u sklopu Londonskog umjetničkog sveučilišta. “Bila je to ljubav na prvi pogled”, izjavili su nedavno. Iako mnogi podrazumijevaju da su oni zbog umjetničke suradnje i životni partneri, sami ne odgovaraju na pitanja o vlastitom seksualnom životu. Iz datuma njihove pojave vidljivo je da su se Gilbert (Proesch, r. 1943.) i George (Passmore, r. 1942.) pojavili na krilima pop-arta, u vrijeme kad je performance zavladao globalnom scenom a Grotowsky se pojavio kao vjesnik drukčije umjetnosti. Gilbert & George su svojom posve “specifičnom ikonografijom, koja gotovo redovito sadrži i njihove likove” apostrofirali ključna egzistencijalna pitanja, ali i društvene kontekste koji ih generiraju. Na nekim su se slikama pojavili goli, na druge su dodavali tjelesne izlučevine (Slike golog izmeta, 1995). Kritizirali su ih zbog fotografije Azijata kome su dali potpis “Paki”, kao i zato što su u seriji radova “veličali” londonske “opake tipove” poput skinheadsa, koji su nerijetko nositelji fašističke ikonografije. Posebno su bili na udaru lijeve kritike, koja nije ni dopustila mogućnost da takvim svojim radovima izvrgavaju ruglu iste te tipove, baš kao i same sebe. Jer za njih sveta krava umjetnosti ne postoji, a svako živo biće odlazi na engleski zahod. Sutra će Gilbert & George održati press konferenciju u prostorijama British Councila u Ilici 12 u 11 sati. Na žalost, nije najavljen nikakav njihov performans. Ž. Ivanjek, Jutarnji list |
03.04.2006., ponedjeljak
Elvis Krstulović i Ivana Dužević u Filodrammatici
RIJEKA – U prostoru Filodrammatica večeras u 18 sati otvara se zajednička izložba mladih riječkih autora Ivane Dužević (1983) i Elvisa Krstulovića (1982). Ivana Dužević izložit će skulpture »Bez naziva«, a Elvis Krstulović slike objedinjene nazivom »Transpozicije«.
U uvodnom dijelu, kraćim glazbenim sadržajem, na gitari će se predstaviti Damjan Bučić, student 2. godine Muzičke akademije u Zagrebu. Ivana Dužević i Elvis Krstulović apsolventi su Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, a kao stipendisti Grada Rijeke žele se svojim dosadašnjim slikarskim i kiparskim radovima predstaviti svome Gradu. Organizacija izložbe je povjerena njihovoj nekadašnjoj školi, Školi za primijenjenu umjetnost u Rijeci, u kojoj je, kako stipendisti ističu, njihova ljubav i sklonost prema umjetnosti bila prepoznata i poticana. Radovi stipendista bit će izloženi u izložbenom prostoru Filodrammatice u Rijeci u vremenu od 3. do 15. travnja 2006. godine. |
01.04.2006., subota
RI-ROCK 2003.
DAMIR KRIZMANIĆ - izložba fotografija - otvorenje 12. travnja
''C.RAJ'' (ex vojarna Trsat) ATELJE: ''INAT'' Kratki film Karla Dragana Došena; izvođač pokreta: Mila Euljak, glazba Saša Matić, snimatelj Boris Sušanj |
