RIJEKA - Galerija O.K. - Tekst uz performans ''SLINA NIJE TEKSTILNO OTAPALO'' splitskog umjetnika Zlatana Dumanića - kapetana duge plovidbe (predstavnika Hrvatske na Venecijanskom biennalu) - 07. travnja 2006..
Neke dražice su ljeplive jer stvaraju kemijske veze sa jezikom koji ih siše. Moglo bi se činiti da je potrebna mala snaga da se dražica otrgne usnama, ali kod djelotvornih dražica čini se da nije tako. Umjesto toga, sila potrebna da se ljepljiva dražica razdvoji od tijela raste do vrhunca, zatim naglo opada, pa onda zadržava konstantnu vrijednost prije nego se spusti skoro do ništice, kad nam se učini da se dražica konaćno oslobodila, a ljubavnica nam bolnim krikom ili rukom pokaže da smo prešli granicu užitka. Ključna je hrapavost površine jezika koja zarobi zračne mjehuriće. Kad se dražica još jače usisava, mjehurići se deformiraju toliko da se uzajamno spoje propuštajuć unutra zrak izazivajući iznenadni pad sile, i u tom trenutku jezik ostaje u kontaktu s površinom dražice samo na nekoliko izoliranih točaka. Ponovo potezanje i pomaganje usnama stvara sitne pukotine. Dok se površina lomi, sila ostaje konstantna, a čini nam se da se vlakna otkidaju i željeli bi da se vlakna rastegnu i odvoje, da sila padne na ništicu i dražica bude napokon slobodna, kao bonbon u ustima.
Žene ne vole ljepljive poljubce, crvene kolobare i mogu izbjeći mnoge neurednosti, ali to ovisi o temperaturi njihove kože i njihovom shvaćanju ljepljivosti tog dinamićnog organa i prihvaćanju. Slina nije otapalo.
Post je objavljen 07.04.2006. u 18:00 sati.