Arthur Boe

12.11.2014., srijeda


RUKAVICE I MAGLA
Prvim udahom svježeg zraka, kotači su pokrenuli moje tijelo. Jakna se probudila nakon kave, cipele su još spavale dok su iz vezice nježno grlile. Krenuvši na put prema tamo, jesensko jutro mirišalo je na blaženstvo. Iglice su se već igrale skrivača a borovi koji su njihovi domovi dozivali su ptice u goste. Spuštajući se niz brijeg, kuće i zgrade pozdravljale su me skidajući šešire i paleći lule. Prste na rukama obukao sam u vunu koja je u prolazu ispitivala maglu za zajedničku vožnju. Shvatih da je i magla krenula s nama na put, rukavice su joj odale počast bijelom bojom, a nosnice su im davale blagi povjetarac koji zagrli, daje do znanja prisutnosti bez nametljivosti. Tu se nalazilo biće sa samim sobom i u razgovoru sa svijetom bez izgovorene ijedne riječi. Što reći, već da sam se sprijateljio s onim što je vječno.

- 23:11 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Image and video hosting by TinyPic
- 11:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Za početak...
Riječi su poput najviše planine okovane snijegom i ledom. Ispod te površine kriju se značenja koja jedva čekaju stati pred naše oči i gledati u naše biće. Malim zamahom stvaramo lavinu koja neizmjernom snagom tutnja imaginacijom, stvarajući prostor i vrijeme u kojem je, poput najboljeg crtanog filma, sve moguće; a istovremeno tako stvarno, tako životno, tako naše. Kroz riječi prenesena u djela postajemo stvarniji no prije, egzistencija pleše po ulicama a smisao se iz svemira spušta na naš dlan. Kada spoznamo pisanje, stvaranje i djelovanje – nikad više nismo isti. Istovremeno, biti zastupnik subjektivnog viđenja stvari kroz izgovorenu riječ je stalna borba između savršenog i stvarnog, dana i noći, sna i jave, života i smrti; to je neprekidna vatra u kojem stavljamo sebe na list papira da ne izgorimo. Poput svake umjetnosti, pisanje je slikanje riječima koje ima zadatak služiti i obogatiti čovjekov duh.
- 10:44 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Sljedeći mjesec >>