Na rubu povrtnjaka prepunog raznih plodova našli smo mrtvu pticu. Bilo je jasno da je ubijena lopatom ili motikom. Njezino tijelo je bilo deformirano od udarca, prizor je bio nestvaran poput gledanja nekog filma koji ima malo veze s realnošću. Čvrsto pribijena za zemlju, otvorenih očiju u kojima se zrcalio dio neba.
- U Svijetu Fantazije ima mnogo nepravde, dječače moj - reče čarobnjak Čirilo Bum drhtavim glasom.
- Jadna ptica više neće letjeti. Jako je mlada - rekoh.
- Ovo nije obična ptica, ako bilo koji živi stvor može biti običan. Ova ptica zove se Rogan.
Malo sam se začudio što poznaje ovu pticu, ali stari čarobnjak je znao mnogo neobičnih bića.
Kao da mi je čitao misli reče:
- Čim je izašao iz jaja, Rogan je bio drugačiji od svoje braće i sestara. Ako si drugačiji od svoje vrste, čeka te jedinstveni, poseban život koji je po pravilu težak.
- A Rogan? - upitah - po čemu je on bio poseban?
- Neka neobična struja ljubavi ušla je u njega, ljubav mu je bila sve što mu je trebalo a davanje ljubavi ga je činilo sretnim. Ne tipično za pticu, ta ljubav koju je morao davati svim bićima učinila ga je nježnim, neopreznim, naivnim stvorom. Vjerujem da je jeo povrće u ovom vrtu, naišao je vlasnik i ubio ga kao običnu štetočinu. Rogan nije bježao, dapače siguran sam da mu je krenuo u susret, želeći dati ljubav.
- Tužno - rekoh - nema pravde.
- Svako zlo, svako dobro koje učinimo stavlja se na Osobnu vagu, dječače moj - reče čarobnjak - jednoga dana ćemo sa strahom u očima gledati u tu vagu u Dvorani Bogova.
Oznake: outsider crtež ptica kost nemoj nauditi umjetnost
|
