< studeni, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

Opis bloga

ima svega, kaj god mi padne na pamet


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

a ovo sam ja:-)))) hihihi



pišite mi:
armanina.blogerica@gmail.com



tu vas je bilo:
Free Web Counter
Free Web Counter




Free Image Hosting at www.ImageShack.us
armaninin čuvar




armanina je usvojila ribicu zvonimira...



adopt your own virtual pet!

Moja lektira svagdašnja su:
almost poznata
chewbakkka
dijana
dr.luka
dupinka
gajo
grintavac
jja
koki
karmy
koivula
lafica
lanterna
lu-lu
mali svijet
nevenera
pandalavanda
pinkeye
ratnik
ribafish
rudarka
tedica
tehnožena
tulipancic
vražja
zgbaba
tutorial za neznalice


A škicnem kaj ima i kod: bombonina
ljeljin izvor
glimbo
tonkabest
trenk


koliko još brojimo do podmlatka

pogle kolko je već sati!!!!!







utorak, 28.11.2006.

PHOTOSHOP U SVOM SJAJU...

Danas o temi o kojoj znam često proćaskati s frendicama na kavi a na to me svojim postom podsjetila Dijana.

Obično se tema potegne nakon listanja novog Elle-a ili Cosmopolitana, Playboya, Klika ili u stvari, bilo kojeg časopisa osim možda Auto Kluba ili Mojeg Vrta.

Jer svi ostali retuširaju do bola. I to svi mi znamo. Znamo?!?

Jedna moja prijateljica koja je inače u šou biznisu, prije nekoliko godina slikala se za jedan od gore navedenih časopisa. Prvo su je namazali tekućim puderom po cijelom tijelu. Onda puder u kamenu. Nakon tog betona slikaju te da bi se poslije neki tip igrao u Photoshopu i napravio od nje Barbiku.

Kad su slike izašle, ona se sama nije prepoznala.
Nije bilo dovoljno kaj ima lijepe zelene oči, morali su ih pretvoriti u slikama u neku vanzemaljsko-tirkiznu boju.
Maknuli su joj sa slika sve nesavršenosti koje su se mogle nazirati ispod maske od šminke, tako da nema madeža, bora, dlaka, strija, celulita. Stanjili bedra i struk, povećali cice, napumpali usta.

Jedan ogavan primjer je kak su Janicu Kostelić retuširali za reklamu za Reebok.

Janica

Sve mi je nekak bilo neugodno kad sam te fotke gledala, ko da su je izvređali time kaj su i nju izmanipulirali.
Pa čemu?!? Svi OBOŽAVAMO Janicu zbog toga što ona jest, vrhunska sportašica i vrlo simpatična i kompletna osoba. A time što su je pretvorili u predložak za lutku na fotkama su samo rekli da to sve nije dosta jer ona mora i izgledati ko po špranci.
Bljak, velim ja i isto sam čula i od drugih ljudi koji su te slike vidjeli.

I kud to vodi?

Tome da svi želimo izgledat ko neki androidi, lutke, daj molim vas otvorite bilo koji Playboy, sve ženske na duplerici su ISTE.

Razlika je samo u boji kose ili kože, ostalo je po kalupu napravljeno, dugačke lokne, cicke ko dve lubenice, trbuh ravan ko šper-ploča, uglavnom kakav mali leptirić, srčeko ili vražićak tetoviran iznad bikini zone, noge dugačke i ko plastične. Ma kakva Barbika….vele da Barbike nabijaju malim curicama komplekse jer su neproporcionalne. Da, ali ona je LUTKA i toga su svi svjesni, a ženske koje nas gledaju sa retuširanih fotografija su od krvi i mesa, iako promijenjene tako da izgledaju ko lutke.

Danas je na žalost, ovakva slika Barbike:

Anorexic Barbie


I kaj je sad realno? Mislim, nije da bum razbijala glavu oko toga svega kad već ima puno važnijih stvari na svijetu, ali na žalost, mislim da niko od nas nije potpuno imun na svoj izgled.
Hoćeš-nećeš bombardiran si iz svih medija sa fotkama savršenih ljudi (lažno, narafski).
I isto tako bez obzira na to šta mi mislimo da smo imuni na takve stvari, jer nije izgled sve i bla bla, utječe na naše samopoštovanje i odnos prema vlastitom tijelu, ako ne svjesno, onda sigurno nesvjesno. Kopka po podsvjesti svaki put kad se pod žaruljom od 100 vata pogledaš prije tuširanja u ogledalu.

Najgore je kaj to najviše pogađa mlade cure i curice koje se smatraju ružnima i debelima jer se uspoređuju sa slikama iz časopisa.
Ja sam odrasla na slikama Ane Sasso, Bernarde Maroft, kasnije sam kupovala Bravo od ušparanog đeparca i idol mi je bila Madonna. Imala je čak i dlakava podpazušja na nekim fotkama, al to se onda nosilo....Koliko se sjećam, bile su normalne težine i izgleda, i iako je i onda postojalo fotografsko retuširanje, definitivno nije uzimalo maha kao danas. Jer su osobe na slikama izgledale prirodnije. I nisu nabijale komplekse.

Doktori uporno alarmiraju da ovaj trend neizbježno vodi ka bulimiji, anoreksiji, depresiji, jer se takvo lažno savršenstvo ne može postići u pravom životu.

U Švedskoj je ministarstvo zdravlja čak pokrenulo su čak napravili kampanju kojom se bore protiv utjecaja pretjeranih idealiziranja ženskog tijela putem medija, pogotovo časopisa na mlade žene.

Pogledajte Girlpower i zapanjite se kako se to radi. Imate korak po korak retuširanu djevojku.

bild


Prestala sam kupovati, pa čak i listati takve časopise jer mi je poslije zlo. Prolistam kod frizera i to mi je dovoljna doza do slijedećeg mjeseca ili dva.

Zahtjevi tržišta? Jel mi to zapravo želimo gledati samo lijepa lica iz novina, ko još hoće gledat nekog ružnog? Dajte nam digitalne i plastične ljude tak da možemo kukat da smo ružni i debeli?!?

I sad dolazim do onog najvažnijeg: da možemo potrošit pola plaće na kremice, pomade, uljepšivače, tablete za mršavljenje, kozmetičare, frizere, masere, kirurge, losione, umetke, nastavke, botoxe, steznike, osobne trenere....

i za kraj par slikica da se bolje osjećate :-))))

britney

cameron

charlize

drew

halle

julia

kate

pamela

pink

rene

ponedjeljak, 20.11.2006.

MOJ KRATAK VODIČ PO ZAGREBU

Mili moji,

išli smo zakoniti i ja gledat Briljantin u Komediju.
Odličan je!!!!

Zakoniti je malo kukal kaj nije videl 7 golova na tekmi sa Izraelom koja se odvijala u isto vrijeme, al svejedno je bilo super.

Preporučam toplo ako ste bili fan Grease-a... ja jesam, i dalje mi je to film koji me uvijek razveseli i oraspoloži, a kad god čujem muziku iz filma, tjera me na ples, da pjevam sa Travoltom i Oliviom!!!

Dakle, naša obrada je uspjela, glumci/pjevači su odlični i zbilja dobro potrošenih 2 sata mojeg života. Odite pogledat.

Peglala sam danas zastore dobrih dva sata. Fuj, kakva gadna rabota, sve se vleče po podu, drljam i stišćem po zastorima a i dalje su zgužvani. Sranje.

Al obično dok peglam imam vremena za razmišljanje, pa sam se sjetila puno lijepih stvari i mjesta koje volim, i isto tak one koje ne volim. Pa bum vam ih rekla, od vas očekujem povratne informacije, baš me zanima….i dajte i svoje omiljene lokacije…

Neka mjesta u Zagrebu koja volim posjetit (a i ona koja manje volim):

sladoled u Milleniumu na Cvjetnom…mmmmm….ali kesten pire im je grozan, ko da su koru od kestena smljeli nutra, bljutavo, suho, skup sa šlagom koji je još gori. Ima i Vincek dobar sladoled.

pekarna Dinara na Britancu, takvu dobru pekarnu nisam još našla. Nutra ima toliko finih kruhića, peciva, kolača, ma ne znaš kaj bi prije probal….ja obožavam kruh sa bućom i puter štangice koje se tope u ustima, a i kukuruzni kruh sa cijelom kuruzom nutra.
Dela uvijek 5-6 teta odjednom pa iako je gužva odma dođete na red. A ak dođete pred zatvaranje poklone vam kakvo pecivo. Ne volim šiptarske pekarne sa bijelim kruhom koji je ujedno ii polu-bijeli, crni, pecivo, kifla….bljak. gumeno, drugi dan se raspada.

ćevapi kod „Trovača“, vjerojatno ga svi znate pod tim imenom, nije čovjek nikog otroval, kolko ja znam, ali tak ga zovu. U Ilici kod Vinogradske. Mislim da se zapravo zove City Grill ili tak nekak….

kava u Elis caffeu (Illy kava) na Britancu.
Naprave ti lijepo srčeko ili borek od pjene, nutra se ne puši što može posebno obradovat nepušače. Jedina je mana kaj je mali prostor, ali uvijek se nađe mjestašce.

Ne volim kavu u Hemingwayu kod HNK. Katastrofa na kvadrat. Sterilna atmosfera, nadrkani pederkasti-actor-wanna-be konobar, i ono najgore: tražila sam kavu sa hladnim mlijekom a dobila mrzlu kavu ko iz frižidera. MRZIM TO. Nisam naručila faking ajskafe nego kavu sa mlijekom koje nije vruće ko iz pakla. To se ne da pit opće. I još košta masno.

pizzeria DG kod Doma sportova. Fina, domaća atmosfera, normalne cijene, delaju do kasno za one koji vole opteretit želučeka prije spavanja.
Pizza odlična, ostalo tak-tak, velke porcije al nije baš neki gastronomski plafon. Jedino kaj se jumbo pizze serviraju na velkim drvenim tacnama koje se ne peru a svi po njima stružemo vilicama i noževima. Al to se u krušnoj peći kakti sve izgubi na visokoj temperaturi (barem şi ja tak velim).

Ne volim Subway. Užas, suhi sendviči koje pripremaju u rukavicama i sa kapicama, keceljicama i ne znam još kakvim ultra-higijenskim pomagalima. Svaka čast na higijeni, ali ak mi sendvič priprema osoba koja izgleda ko kirurg koji se oribal i sprema se obavit otvorenu operaciju srca – nekak mi opadne apetit. Plus, sendviči su suhi unatoč dodacima. Bljak.

Kineski restoran u Gajnicama. Znam da je čajniz a ne domaće, al nemrem odolit onoj finoj piletini sa indijskim oraščićima. Rekla mi je frendica da jedan njen prijatelj dela ko sanitarni inspektor i da ne bi ljudi išli nikad jest kod kineza da su vidli kaj i on. Sad si vi mislite. Ja probam ne mislit na to, konobari su domaći dečki pa se pravim ko da mi je neki kuhar s Trešnjevke pripremil jelo. I bude fiiino….

Cinestar – pala sam na udobnost stolica i to kaj ekšli VIDIM kaj se dešava na platnu. Ja sam jako niska, što je naravno, moj problem, al svejedno bi rado vidla film, a u onim starijim kinima po gradu vidim otprilike 1/4 ekrana.
Ak sam sretna pa taj put ne sjedi reinkarnacija Dražena Petrovića ispred mene. Jedino Cinestaru zamjeram monopolističke cijene grickalica, tj. športa za zube, pa kaj je to? Kokice i kola koštaju ko da sam ručala u restoranu. Ja ionak ne volim kokice pa krijumčarim neke druge visoko hranjive i zdrave namirnice u kino u torbi.

Dolac. Najbolji plac na svijetu. Odiše onim pravim, zagrebačkim duhom. I još mi je šarmantniji od kad imamo kumicu kojoj neko uvijek metne pušlek cvijeća pod ruku. Nema kaj nemreš na Dolcu kupit. Ne volim Jarunski plac. Skupo i bez duše. Jesam spomenula skupo, skupo, skupo?

ima toga još, al ovo je prvo kaj mi je palo na pamet....


dost za večeras. pozdravljam.

ponedjeljak, 13.11.2006.

ŠMRKAVA SAM....

Znate kaj, dost mi je zaštopanog nosa, već sam tjedan dana tak začepljena da imam stalno otvorene čube i dišem ko morž.

Nevjerojatno je kak čovek odma izgleda bedastije kad ima otvorena usta, pogledajte npr. Narcisa Mujkića, uvijek otvorena mesnata usta i čovjek odma izgleda ko da je bil na dopustu kad se dijelil IQ.

No, ja sam prehlađena ko konj i već mi je dost čajeva, meda, limuna, kamilice, sprejanja morske vode u nosnice, puhanja surle i hrkanja po noći. Al nemrem ništ napravit, treba proć i gotovo.

Sinoć smo bili u kinu gledat Borata.

Disala sam ko slonica, sve mi je bilo žao čovjeka pored mene, znate kak to nervira kad neko balavi kroz nos, imate osjećaj kak vidite bacile kak lete po zraku i ulaze u vas da vas napadnu!

Borat je super film, fino sam se nasmijala (volim sve kaj ismijava Amere, kaj mogu….) lepo sam si pojela par vrećica čipsa (da, uz to kaj sam groktala kroz nos sam i šuškala s čipsom!)…..

Ne sjećam se više dal sam vam rekla, ali imala sam doma majstore.

Postavljali su pločice u hodniku koje nikad zakoniti i ja nismo postavili, sve smo uredili, a to nam je ostalo. Pa sam ja rekla da to oću napravit prije neg se beba rodi jerbo ko bu ih posle trpil (majstore, naravno).

E, sad, jedan od njih dvojice je od mog tate prijatelj, tak da mi nije bilo bed ostavit ih same jedan dio dana jer sam imala obaveza u gradu.

Sve su oni to lepo postavili, ali molim – slušajte ovo. Jučer ja poželim popit Nescaffe. I otvorim kutiju a nutra samo 2 prazne vrećice. Gospoda su si sama skuhala Nescaffe i vratila PRAZNE vrećice natrag u kutiju.
Kao, nebum ja skužila????

Posle sam skužila da su nam pojeli i celu teglu krastavaca i vrećicu majoneze.

Pa mogli su reći da su popili i pojeli, ko da ima veze, al ne, dva čovjeka srednjih godina su ko neki balavci metli natrag prazne vrećice. Ili je to trebala bit šala? Haha. To se ja grohotom smijem.

Za one koji su tražili, ovo je friška slika trbuha, moram priznat da izgleda veće uživo. Ovak kad ga gledam na sliki si mislim: pa kaj se ova buni da joj je teško?!?

trbuh

utorak, 07.11.2006.

MUŠKA MENOPAUZA

Mili moji,
duuugo me nije bilo. Razlog je taj kaj sam imala doma majstore (agrh!!!!!) koji su postavljali pločice. Pa sam se onda razbolila, neka viroza me čopila a ja spavam kad sam bolesna po cijele dane, pa mi nije bilo do ničeg.

Al sad sam opet tu i jedva čekam da vas sve pročitam, nadam se da nisam puno propustila?!?

Kod mene slijedeće novosti: sigurno je da čekamo curicu, odabrali smo ime i sad se mogu bacat na kupovanje preslatkih stvari za male cuuuriceeee!!!!!
Još koji dan pa sam trudna 7. mjeseci i to se dobrano vidi na mojem trbuhu koji je fino narasel.
Ne vidim si više kaj imam u gaćama osim u ogledalu. Cipele mi veže zakoniti ili ih ne vežem opće. Dišem ko parni stroj, hrčem po noći ko pila, seks je postal vrlo, vrlo zahtjevna akrobatska disciplina. Beba se koprca non-stop tak da mi u nekim trenucima trbuh izgleda sav kvrgav ko da imam malog aliena nutra. O, zlato mamino, živo je na tatu.

Sad kad sam vas obavijestila o tjelesnim promjenama koje su nužne al ne i ugodne (imam ja toga još, uglavnom vezano uz WC, ali nebum vam o tome pisala, ipak moram nekaj ostavit mašti, haha), na važne teme:

Kriza srednjih godina kod muškaraca iliti muška menopauza. Mit, legenda, sranje kroz gusto granje? Ja ne bi rekla, mislim da je to for real. I to još gore nego kod žena. One barem priznaju, a muški neće, to je samo za babe, vele.

Pisale su o tome fellow blogerice nedavno, a ja sam ovaj put potaknuta svojim tajkom. Naime, njega to pere u punom sjaju.

Evo i kako:

1) mahnito vježbanje. Sam si je napravil neki surogat stomak eliminatora u vidu 2 kotača (od nekih odbačenih dječjih kolica ili ko zna od kud je to nabavil) koja je spojil sa štangom i onda se po tome rola po podu, onak ko sklekovi. Čovjek učvršćuje trbušnjake.

2) Dijeta - moj je tata stokilaš oduvijek. Al sad se odlučil bit mršav i jede samo prepečenac i kuhano meso. Već sam pisala o njegovoj navici da se inače hrani samo mesinom i bez toga je gladan.
Moj tata je inače definicija mesojeda kao takvog. A sad od mame traži da mu skuha brokule na lešo. I kao, fino mu je i uživa.

Naravno da je živčan ko pes jer je non-stop gladan, pa umjesto da jede hranu, papa živce mojoj mami i svima ostalima koji su u blizini. Inače je eksplozivne naravi, pa je kombinacija toga sa dijetom ubitačna. Nemreš s njim normalno razgovarat, ko da ima najgori PMS. Samo bi se svadil, naljuti se na najmanju sitnicu.

3) kupil je ogromnog terenca. Naravno da mu takav auto ne treba jer nema kaj u njemu prepelavati. Ali ko u stvari i kupuje jeepa jer mu baš treba?
Sad se vozi motorom jer mu auto puno troši.

4) Šiša se sasvim na kratko jer se tak manje vide sijede. Nadam se da mu nebu palo na pamet farbat se. Uvijek se sjetim sirotog Ive Robića koji je imal neprimjetno pofarbanu kosu u garavo crnu u 89-oj godini. A tek Otto Barić? Fuuuj!!!!!

5) Ne želi znati spol svojeg budućeg unučeta. Svi mi ostali znamo ali on tvrdoglavo odbija znati. Ja sam kao, slučajno par puta pred njim spomenula da je CURICA, ali on se pravi ko da nije ništ čuo. I sad bi svi mi trebali se pravit mutavi i govorit „ono“ umjesto „ona“.
Postal bu DEDA, nije to mala stvar.

6) Nosi kožne motorističke jakne i kožne hlače (da, da, niste krivo pročitali……KOŽNE HLAČE na čovjeku od 54 godine).

7) Pokušao je nositi i kožni šešir kakvog je nosil George Michael prije dobrih 15 godina, u doba Wham-pederske mode, ali mu je mama priprijetila razvodom pa je ipak odustal.
Probal je kompromisno riješiti problem tak da se maknu zakovice sa kožne kape, ali je mama ostala pri svom. Napomena: moj tajko nema gay sklonosti, samo nema ukusa kaj se tiče mode.


Ima još toga, ali i ovo je dost kaj sam vam napisala.

Još samo to da ima napade prevelike otvorenosti u mojem društvu pa se osjećam ko da sam opet desetogodišnjakinja koja je skužila da joj se starci seksaju.
Je, je, upala sam im jednom u sobu u toku ljubavnog čina.
Bar nisam ko moja frendica naišla na „ona je gore“ pozu, na sreću. Lucky me.

Imalo bi se tu još dosta za pisati, ali nemrem više, preveč sam kopala po sjećanjima sad, idem isprat mozak s nekom glupom sit-com američkom serijom na telki. Kod njih je uvek sve savršeno. Fuj.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

dnevna doza života....