ponedjeljak, 20.11.2006.

MOJ KRATAK VODIČ PO ZAGREBU

Mili moji,

išli smo zakoniti i ja gledat Briljantin u Komediju.
Odličan je!!!!

Zakoniti je malo kukal kaj nije videl 7 golova na tekmi sa Izraelom koja se odvijala u isto vrijeme, al svejedno je bilo super.

Preporučam toplo ako ste bili fan Grease-a... ja jesam, i dalje mi je to film koji me uvijek razveseli i oraspoloži, a kad god čujem muziku iz filma, tjera me na ples, da pjevam sa Travoltom i Oliviom!!!

Dakle, naša obrada je uspjela, glumci/pjevači su odlični i zbilja dobro potrošenih 2 sata mojeg života. Odite pogledat.

Peglala sam danas zastore dobrih dva sata. Fuj, kakva gadna rabota, sve se vleče po podu, drljam i stišćem po zastorima a i dalje su zgužvani. Sranje.

Al obično dok peglam imam vremena za razmišljanje, pa sam se sjetila puno lijepih stvari i mjesta koje volim, i isto tak one koje ne volim. Pa bum vam ih rekla, od vas očekujem povratne informacije, baš me zanima….i dajte i svoje omiljene lokacije…

Neka mjesta u Zagrebu koja volim posjetit (a i ona koja manje volim):

• sladoled u Milleniumu na Cvjetnom…mmmmm….ali kesten pire im je grozan, ko da su koru od kestena smljeli nutra, bljutavo, suho, skup sa šlagom koji je još gori. Ima i Vincek dobar sladoled.

• pekarna Dinara na Britancu, takvu dobru pekarnu nisam još našla. Nutra ima toliko finih kruhića, peciva, kolača, ma ne znaš kaj bi prije probal….ja obožavam kruh sa bućom i puter štangice koje se tope u ustima, a i kukuruzni kruh sa cijelom kuruzom nutra.
Dela uvijek 5-6 teta odjednom pa iako je gužva odma dođete na red. A ak dođete pred zatvaranje poklone vam kakvo pecivo. Ne volim šiptarske pekarne sa bijelim kruhom koji je ujedno ii polu-bijeli, crni, pecivo, kifla….bljak. gumeno, drugi dan se raspada.

• ćevapi kod „Trovača“, vjerojatno ga svi znate pod tim imenom, nije čovjek nikog otroval, kolko ja znam, ali tak ga zovu. U Ilici kod Vinogradske. Mislim da se zapravo zove City Grill ili tak nekak….

• kava u Elis caffeu (Illy kava) na Britancu.
Naprave ti lijepo srčeko ili borek od pjene, nutra se ne puši što može posebno obradovat nepušače. Jedina je mana kaj je mali prostor, ali uvijek se nađe mjestašce.

Ne volim kavu u Hemingwayu kod HNK. Katastrofa na kvadrat. Sterilna atmosfera, nadrkani pederkasti-actor-wanna-be konobar, i ono najgore: tražila sam kavu sa hladnim mlijekom a dobila mrzlu kavu ko iz frižidera. MRZIM TO. Nisam naručila faking ajskafe nego kavu sa mlijekom koje nije vruće ko iz pakla. To se ne da pit opće. I još košta masno.

• pizzeria DG kod Doma sportova. Fina, domaća atmosfera, normalne cijene, delaju do kasno za one koji vole opteretit želučeka prije spavanja.
Pizza odlična, ostalo tak-tak, velke porcije al nije baš neki gastronomski plafon. Jedino kaj se jumbo pizze serviraju na velkim drvenim tacnama koje se ne peru a svi po njima stružemo vilicama i noževima. Al to se u krušnoj peći kakti sve izgubi na visokoj temperaturi (barem şi ja tak velim).

Ne volim Subway. Užas, suhi sendviči koje pripremaju u rukavicama i sa kapicama, keceljicama i ne znam još kakvim ultra-higijenskim pomagalima. Svaka čast na higijeni, ali ak mi sendvič priprema osoba koja izgleda ko kirurg koji se oribal i sprema se obavit otvorenu operaciju srca – nekak mi opadne apetit. Plus, sendviči su suhi unatoč dodacima. Bljak.

• Kineski restoran u Gajnicama. Znam da je čajniz a ne domaće, al nemrem odolit onoj finoj piletini sa indijskim oraščićima. Rekla mi je frendica da jedan njen prijatelj dela ko sanitarni inspektor i da ne bi ljudi išli nikad jest kod kineza da su vidli kaj i on. Sad si vi mislite. Ja probam ne mislit na to, konobari su domaći dečki pa se pravim ko da mi je neki kuhar s Trešnjevke pripremil jelo. I bude fiiino….

• Cinestar – pala sam na udobnost stolica i to kaj ekšli VIDIM kaj se dešava na platnu. Ja sam jako niska, što je naravno, moj problem, al svejedno bi rado vidla film, a u onim starijim kinima po gradu vidim otprilike 1/4 ekrana.
Ak sam sretna pa taj put ne sjedi reinkarnacija Dražena Petrovića ispred mene. Jedino Cinestaru zamjeram monopolističke cijene grickalica, tj. športa za zube, pa kaj je to? Kokice i kola koštaju ko da sam ručala u restoranu. Ja ionak ne volim kokice pa krijumčarim neke druge visoko hranjive i zdrave namirnice u kino u torbi.

• Dolac. Najbolji plac na svijetu. Odiše onim pravim, zagrebačkim duhom. I još mi je šarmantniji od kad imamo kumicu kojoj neko uvijek metne pušlek cvijeća pod ruku. Nema kaj nemreš na Dolcu kupit. Ne volim Jarunski plac. Skupo i bez duše. Jesam spomenula skupo, skupo, skupo?

ima toga još, al ovo je prvo kaj mi je palo na pamet....

dost za večeras. pozdravljam.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.