Arhangel
10.02.2009., utorak
Opsesivno-kompulzivni poremećaj
Susret s obitelji čiji sin pati od opsesivno - kompulzivnog poremećaja (OKP) potaknuo je Arhangela na istraživanje u cilju prikupljanja osnovnih informacija o ovoj bolesti. S nekoliko medicinskih portala uspio je prikupiti neke informacije za koje misli da ih je vrijedno podijeliti s čitateljima ovog posta.Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP) smatrao se jednim od najrjeđih duševnih poremećaja. Prijašnja epidemiološka istraživanja pokazala su kako je njegova maksimalna pojavnost pet oboljelih na 100.000 ljudi. Tako niska učestalost vjerojatno je bila uzrokovana neprepoznavanjem poremećaja u okvirima uobičajene kliničke prakse sve do ranih devedesetih, zatim time što su bolesnici prikrivali simptome i prosječnim čekanjem od 7,5 godina prije nego što bi potražili psihijatrijsku pomoć. OKP se podjednako često pojavljuje i u muškaraca i u žena. Prema međunarodnoj klasifikaciji bolesti, opsesivno-kompulzivni poremećaj svrstava se među tzv. anksiozne poremećaje. Oko 1 do 3 % svih psihičkih bolesnika pati od ove bolesti. Prvi simptomi obično se pojavljuju u adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi, no mogu se pojaviti i prije. U dobi od 10 do 15 godina dogodi se 31 posto prvih epizoda, a 75 posto razvije se do tridesete godine života. U većini slučajeva nema nekog posebnog stresa ili događaja koji bi prethodio početku simptoma. Nakon "šuljajućeg" početka, slijedi kroničan i često progresivan tijek bolesti. Ipak, neki bolesnici opisuju iznenadni početak simptoma, što je obično inducirano nekim specifičnim stanjima (npr. tijekom trudnoće, problematični porođaji, ozljede glave, infekcije). Osnovna su obilježja OKP-a opsesije i/ili kompulzije. Opsesija je neželjeni psihički događaj koji obično izaziva anksioznost ili nelagodu. Opsesije mogu biti misli, ideje, slike, zvukovi, ruminacije (zaokupljenost razmišljanjima), uvjerenja, strahovi ili porivi, a najčešće imaju agresivni, seksualni, vjerski, neugodan, vulgaran ili besmislen sadržaj. Opsesivne ideje su opetovane misli koje ometaju normalan tijek misli, a opsesivne slike često su živa vidna iskustva. Većina opsesivnih misli uključuje užasne ideje kao što su bogohuljenje, silovanje, ubojstvo ili zlostavljanje djeteta. Opsesivna uvjerenja obično su obilježena i elementima magičnog mišljenja, kao što je "ako ti crna mačka prijeđe preko puta, snaći će te neko zlo". Opsesivne ruminacije mogu uključivati dugotrajno pretjerano i neproduktivno razmišljanje o metafizičkim pitanjima. Opsesivni strahovi često uključuju prljavštinu ili strah od zaraze, a razlikuju se od fobija po tome što su prisutni i u odsutnosti fobičnog podražaja. Kod opsesivnih strahova preuveličava se vjerojatnost pojave fobičnog podražaja, a i nerealni su po metodama koje se koriste da bi se strah poništio. Drugi česti opsesivni strahovi uključuju zlo koje će se dogoditi osobi ili drugima zbog nečega što je učinjeno, primjerice strah da će se kuća zapaliti jer osoba nije provjerila je li štednjak isključen ili da će se pregaziti pješaka ako se nesmotreno vozi. Bolesnici se opiru i uspijevaju kontrolirati svoje opsesije u različitom stupnju, ali posljedično nastupa znatno oštećenje u svakodnevnom funkcioniranju. Opiranje znači borbu protiv poriva ili nametljivih misli, a kontrola je bolesnikov stvarni uspjeh u odvraćanju misli. Opsesivne sumnje i neodlučnost u svom najgorem obliku mogu trošiti iznimno mnogo vremena, pa čak i paralizirati čovjeka. Drugo obilježje opsesivnog razmišljanja uključuje nedostatak sigurnosti ili neprestanu sumnju, primjerice: "Jesu li moje ruke čiste?", "Jesu li vrata zaključana?". Opsesivne misli u pravilu slijede kompulzivni rituali, kao što su pretjerano pranje ili provjeravanje, no čini se da se pojavljuju upravo zbog pretjerana manjka sigurnosti i sastoje se od neprimjerenih, katkad i pogrešnih pokušaja povećanja sigurnosti. Kompulzivni ritual je ponašanje koje obično smanjuje nelagodu, no izvodi se na prisilan ili nefleksibilan način. Takvo ponašanje može uključivati rituale koji se sastoje od pranja, provjeravanja, ponavljanja, izbjegavanja, žudnje za pedantnošću, potpunošću i savršenstvom. Takve osobe zabrinute su zbog prljavštine, zaraze klicama i mogu provoditi sate i sate perući ruke ili se tuširajući. Nerijetko, patološki sumnjaju i zbog toga kompulzivno provjeravaju kako bi se uvjerili jesu li npr. nekoga pregazili automobilom, jesu li ostavili nezaključana vrata ili uključen štednjak. Provjeravanje često ne dovodi do uklanjanja sumnje, a u nekim slučajevima čak je može i pogoršati. Mladić s početka priče pati od OKP-a koji se manifestira opsesijom vlastitom higijenom, ali također i uvjerenjem kako njega zapravo svatko ismijava. To je popraćeno njegovim uvjerenjem kako je sam zapravo vrlo inteligentan i obrazovan (premda ima završenu samo osnovnu školu). Problem je utoliko veći što su vremenom njegovi roditelji, osobito majka, prihvatili njegovu opsesivnost kao istinu, optužujući okolinu za ismijavanje i omalovažavanje njihovog sina. Tako se dogodilo da roditelji potiču namjesto da pomažu svojemu sinu boriti se protiv ove opake bolesti. U ovom se slučaju čini da je riječ i o roditeljima opsesivno opsjednutima vlastitim sinom, roditeljima koji očito nisu u stanju svojim stavom pomoći vlastitom djetetu. Svaki pokušaj razmagljivanja njihovog pogleda na pristup svojemu sinu naići će na lavinu optužbi i žestoku reakciju. |