Arhangel
27.01.2009., utorak
Sjećamo se - Holokaust
Svake se godine datum 27. siječnja obilježava kao Međunarodni dan sjećanja na holokaust. Tako je bilo i ove godine. U brojnim gradovima, napose u Europi, održavaju se komemoracije, skupovi i molitve u sjećanje na preko šest milijuna pripadnika Židovskog naroda koji sa stradali neposredno prije i za vrijeme Drugog svjetskog rata samo zato jer je nekome palo na pamet kako ljude valja dijeliti po nekim kriterijima koje normalan čovjek ne može razumijeti.Baština čovječanstva koju čuva Dan sjećanja na holokaust prevrijedna je da bi ju se tek tako zaobilazilo ili da se o njoj nešto ne bi reklo. Nama, ljudima XXI. stoljeća teško je uopće zamisliti da je u ne tako davnoj prošlosti „uljuđene“ Europe postojalo krvavo razdoblje u kojemu je vladala politika istrijebljenja Židova i svih rasa koje tadašnjoj političkoj naci-vrhušci nisu odgovarali iz nekog razloga vrijedećeg valjda samo njihovim umovima. U vrijeme u kojemu je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država afroamerikanac praktički je nezamislivo da je prije tek nešto više od pola stoljeća zaključeno razdoblje u kojemu je bilo opasno biti pripadnik „niže“ rase, jer je to značilo biti osuđen na kaznu nestajanja i potpunog istrijebljenja. Biti čovjek nadasve znači prihvaćati svakog drugog čovjeka takvim kakav jest, uvažavati njegovo porijeklo, jezik, običaje, sve ono što ga čini čovjekom. Dobri Stvoritelj zato je i odredio ovaj divan zakon naše međusobne različitosti kako bismo jedni druge obogaćivali. Zapravo, svijet bi bez svih naših različitosti bio prilično dosadno i uniformirano mjesto čiji bi stanovnici brzo došli do zaključka da je Onaj koji je sve to stvorio prilično ograničen tip kojemu se ne vrijedi povjeriti. Ovako, u svem bogatstvu stvorenoga, napose u ljudskim različitostima, prepoznajemo trag dobrote Dobroga koji i sam sve stvori dobrim. Mi ljudi potrudili smo se pokvariti sve što bijaše dobrim stvoreno. Zato nam se dogodio i holokaust, (ne)djelo koje je plod našeg vječnog zabijanja glave u pijesak praveći se kako nismo svjesni što se to oko nas događa. Pijetet i poštovanje prema žrtvama svakog totalitarizma ponajbolje ćemo ispoštovati ako u svojemu vremenu budemo svjesni neizmjerne vrijednosti svakog ljudskog života i budemo li, baš poput djeteta iz „Carevog novog ruha“, svijet promatrali srcem i mislili vlastitom glavom. Sve dok zaista ne budemo prihvaćali jedni druge pravog mira u svijetu neće biti, dok ne budemo ljubili svoje i poštivali druge svijet će i dalje ostati mjesto u kojemu se uvijek može dogoditi neki novi holokaust. Arhetipove o nekoj tobožnjoj krivnji i neprijateljstvu nekih drugih i drugačijih od nas samih valja nam izbaciti iz svoje glave, ideje o generalnoj krivnji i vječnoj potencijalnoj prijetnji, čak i zavjeri nekih fantomskih „njih“ protiv opet nekih „nas“ zauvijek ukloniti iz vlastite svijesti. To je zalog za budućnost, mjerilo naše ljudskosti i veliki dug koji nam je povijest ostavila u amanet da ga predamo generacijama koje dolaze kad nas više ne bude bilo. |