Arhangel
23.01.2009., petak
Nedosanjana pravda 2
Ni jedna velika civilizacija u povijesti nije propala zbog vanjskih čimbenika. Svaka se urušila zbog nutarnje truleži koja je korijen našla u srcu ljudi.Nekom čudnom igrom sudbine ili tek pukom slučajnošću upravo u vrijeme kad su u Zagrebu na slobodu pušteni maloljetnici optuženi za ubojstvo Luke Ritza u lipnju prošle godine (koji su zločin priznali), na Županijskom sudu u Zadru počelo je suđenje Juri Pavešiću (23), mladiću koji je 08. srpnja 2007. na otoku Ižu, u zadarskom arhipelagu, skrivio prometnu nesreću vozeći kombi u kojemu su živote izgubili Lucija Antunac (20), Mikela Marijan (19) i Silvio Sutlović (23). Podsjetimo se; tragedija se dogodila kad se, nakon noćnog izlaska, mlada četvorka vraćala u mjesto Veli Iž, u kombiju kojeg je vozio Pavešić. Nakon udarca u rub garaže uz cestu, kombi se survao u provaliju duboku nekoliko metara, gdje su živote izgubile tri spomenute mlade osobe. Bila je to nezapamćena tragedija koja je u crno zavila cijeli otok Iž. Godinu i pol dana kasnije slučaj je počeo dobivati sudski epilog. Pavešić se brani tobožnjom amnezijom, premda priznaje moralnu odgovornost. Vješti odvjetnik svojeg branjenika prikazuje tek kao žrtvu nesretnog slučaja u kojem praktički nitko nije kriv, slučaja koji se mogao dogoditi bilo kome. Premda nikog ne želimo osuđivati, nije li neljudski opravdavati mladića kojemu je tada bilo pune 23 godine i koji je vozio drugih troje mladih vjerojatno velikom brzinom, s obzirom na tri smrti koje su bile posljedica nesreće!? K tome, je li taj mladić pod utjecajem alkohola, konzumiranog na provodu, sjeo za volan neodgovorno uzevši time tri tuđa života u svoje ruke!? Svjedoci su netom nakon nesreće bili izjavili da je Pavešić tu večer bio "mrtav pijan"! Jasno je da Pavešić ne može vratiti u život Luciju, Mikelu i Silvija i da su njihove smrti teret koji će nositi na duši i u mislima do kraja života, što je samo po sebi velika kazna, no; nije li društvo, odnosno pravosudni sustav taj koji ipak mora jedno tako neodgovorno ponašanje s krajnje tragičnim posljedicama sankcionirati jednostavno zato što zlo mora biti kažnjeno i počinitelj snositi posljedice svojeg ponašanja!? U suprotnom, svaki drugi ishod ovog slučaja ostao bi poput glasa vapijućeg u pustinji koji nitko nije čuo... Ili bi barem nastavio živjeti kao da ga nije čuo. Odmazda protiv Pavešića, kao ni protiv maloljetnika koji su u Zagrebu brutalno i bez razloga ubili Luku Ritza, ne bi imala nikakvog smisla niti ju valja zazivati. No, s druge strane, opravdavanje neodgovorne vožnje ili zločina jednako bi tako zlo ostavila neimenovanim i neprokazanim, a krivce nekažnjenima. Takav bi scenarij pokazao kako je naše društvo potpuno potonulo u blato licemjerja, bezosjećajnosti i protekcionizma u kojemu mali čovjek uvijek izvuče deblji kraj, a u ovom slučaju debljeg kraja od smrti mladih ljudi teško da možemo zamisliti. Društvo koje bi takva zla opravdavalo pokazalo bi da je krajnje trulo i zaista bi njegov nestanak bio sudbina koja bi ga mogla zadesiti. S pravom. Potpunim. Ni jedna velika civilizacija u povijesti nije propala zbog vanjskih čimbenika. Svaka se urušila zbog nutarnje truleži koja je korijen našla u srcu ljudi. |