Arhangel

04.12.2008., četvrtak

Zakon bezakonja

Najnoviji neredi koje su u talijanskim Udinama izazvali tzv. „navijači“ zagrebačkog Dinama ponovno su, kao i svaki put do sada, izazvali zgražanje domaće političke, sportske i uopće medijske scene. Jednako tako, kao i svaki put do sada čekaju se packe i kazne središnje europske nogometne ogranizacije koje će biti u vidu zabrana nastupa na europskim natjecanjima te u obliku drastičnih novčanih kazni koje će morati platiti Hrvatski nogometni savez. I na koncu, čim se medijska prašina slegne, sve će biti zaboravljeno – kao i svaki put. I do kada tako?!
Osamdesetih godina minulog stoljeća navijački su neredi potresali tribine nogometnih stadiona u Velikoj Britaniji. Tadašnja britanska premijerka Margaret Tacher sa svojom je vladom takvoj raboti odlučila stati na kraj nakon velikih nereda koji su rezultirali poginulima i izbacivanjem engleskog nogometa iz europskih natjecanja na pet godina. Drakonske kazne, videonadzor stadiona, identifikacija ekstremnih „navijača“ te brojna policijska i druga osiguranja uskoro sui donijeli rezultate; britanski stadioni postali su mjesta na kojima se slavi sport, a ne poprišta sukoba navijača i policije. Britanci su ne samo donijeli zakone o sprječavanju nereda, nego su ih i proveli u djelo.
Domaći mediji u Hrvatskoj ponovno govore o paketu zakona koje bi naša Vlada trebala donijeti u što kraćem roku kako bi se neredu na tribinama konačno stalo na kraj. Međutim, poznajući narav našeg društva i vlasti koje zakone donose, ali ne provode, postavlja se pitanje hoće li neko slovo na vladinom papiru zaista donijeti poboljšanje sigurnosne situacije na stadionima i oko njih?! Hoće li naša djeca moći bezbrižno otići na nogometnu utakmicu?!
Primjerice, kod nas postoje jasni zakoni koji zabranjuju veličanje fašizma i tom totalitarizmu srodnih ideologija. Ipak, rijetko tko je zaista i kažnjen zbog isticanja obilježja takve vrste ili klicanja tim propalim ideologijama. Možete slobodno gradom šetati s bilo kojim nedozvoljenim znakovljem, a da ni jedan policajac neće reagirati. Tako je zakon o zabrani veličanja fašizma ostao mrtvo slovo na papiru, a naša se vlast i društvo pokazalo duboko licemjernim jer prešutno odobrava ideologije koje je sav normalni svijet odavno osudio.
Da je riječ o licemjerju pokazuju i slučajevi aktualni ovih dana u kojima su privođeni ljudi koji su se na internetskim stranicama tek našalili na račun aktualnom nam Premijera. Kakve li „drskosti“! Takvo selektivno provođenje „pravde“ nije ništa drugo nego licemjerje koje ne može donijeti ništa dobrog.
Slična je situacija i s zakonom o sigurnosti u prometu. Broj poginulih na našim cestama raste, bez obzira na drakonske zakone. Razlog je jednostavan; svi znaju da zbog divljanja u prometu neće biti kažnjeni bilo zbog veza koje ih štite ili plave koverte koju će dati policiji ili prekršajnom sudcu. Jednostavno rečeno, svi čine što hoće jer znaju da to – smiju, i da neće biti kažnjeni!
Primjenivši ovu logiku razvoja situacije na naše „navijače“, postaje vrlo izgledno da će i zakon o sprječavanju nereda, kad i ako bude donesen, jednako kao i zakoni prethodno spominjani, ostati mrtvo slovo na papiru. Možemo se mi svi zgražati koliko i kako hoćemo, ali dok i u zadnjem građaninu ove zemlje ne sazrije svijet da je zakon tu za dobro svih nas, radi naše djece i generacija koje dolaze, za bolju i sretniju Hrvatsku i svijet, sve dok svima ne bude jasno da pitanje sigurnosti na stadionima, u prometu i društvu uopće nije pitanje zakona nego pitanje svijeti i savjesti svakog od nas, svaki, pa i najbolji zakoni, ostat će i dalje mrtvo slovo na papiru, a mi ćemo se i dalje zgražati i križati ruke slušajući vijesti o neredima, prometnim nesrećama i izgredima svake vrste. Jer njihovi protagonosti jednostavno zanju da to – smiju.

<< Arhiva >>