Arhangel
23.10.2008., četvrtak
Kaos
Kaos. Potpuni kaos – pojmovi su koji, sudeći prema trenutnoj situaciji, možda ponajbolje opisuju trenutno sigurnosno stanje u Hrvatskoj.Ova (pr)ocjena nameće se, nekako, sama po sebi nakon večerašnjih vijesti o atentatu na Ivu Pukanića. Naime, večeras oko 18:20 sati u Palmotićevoj ulici u Zagrebu u dvorištu „Nacionala“ eklsplozivna je naprava usmrtila Ivu Pukanića predsjednika Uprave NCL te Niku Franića, njegovog suradnika. Kako javlaju prve vijesti, eksplozivna naprava detonirana je daljinskom upravljačem ispod Pukanićevog „Lexusa“. Hrvatska je u šoku. Prošlo je svega nekoliko tjedana od hladnokrvnog ubojstva Ivane Hodak u strogom središtu Zagreba. Pompozne najave Vlade o borbi protiv kriminala i srcedrapaljne i oštre izjave Premijera pokazale su se, dakako, kao potezi primjereni trenutku kojima je cilj očito bio primiriti reakcije javnosti, ali od svega toga učinka nikakvog nije bilo. Tresla se brda – rodio se miš, kako bi narod rekao... U ovom trenutku nije potrebno spominjati mnogobrojna ubojstva i ostale zločine koji su se redali u našoj novijoj hrvatskoj povijesti, počev od bezvlašća u nekom našim sredinama tijekom Domovinskog rata do po niza ubojstava i razbojstava po našim gradovima. Mora se, svidjlo se to nekom ili ne, da dio tih slučajeva nije rasvijetljen jer se nešto takvo nije moglo učiniti, a nije bilo ni političke i svake druge volje da se nešto učini. Vlade koje su se izredale u foteljama na Markovom trgu i na astronomskim primanjima omogućenima davanjima poreznih obveznika sve su probleme (ne)uspješno gurale pod tepih zatvarajući oči pred sve očitijom prožetošću vlasti i kriminala, pred spregom politike i podzemlja. Dominacija zločina nad hrvatskim pravosuđem je očigledna. Političari su ignorirali struku i na ključne položaje postavljali potpuno nesposobne, ali politički podobne ljude. Pandorima kutija zla formirana švercom nafte s četnicima koji su razarali naše gradove i sela i klanjem po Bosni, na simboličan se način nastavila puniti poslijeratnim prljavim poslovima i ubojstvima čiji su se slučajevi gomilali u dosjeima policije. Sada se čini kao da je došao vrag po svoje i da je stiglo vrijeme naplate. Dio štakora, valjda onih s najrazvijenijim šestim čulo, odavna je napustio tonući brod sigurnosnog stanja u zemlji i skrasio se tko zna gdje. Oni među njima koji su imali manje sreće, tipa "generala" Zagorca odlučiše da neće potonuti sami, pa grizu i reže na sve strane, povlačeći za sobom koga god stignu. Na udaru njihovog jala nađođše se nevini, poput Ivane Hodak, koja je očito bila žrtvom obiteljskih i tko zna čijih prljavih veza i poslova. I maloj je djeci jasno da su slučajevi Hodak i Pukanić povezani. Jednako tako, jasno je da je riječ o djelima profasionalaca i da je teško očekivati da će počinitelj(i) biti pronađeni i uhićeni. U trenutku kad državne službe i mediji podižu uzbunu, počinitelj(i) ovih zlodjela već su na sigurnom. Što će se dogoditi!? Izvarednog stanja neće biti, dakako. Jer nema prave volje da se nešto stvarno napravi. Sigurnosno stanje u državi zaista je alarmantno i krajnje je vrijeme da se nešto napravi! Međutim, Vlada i povjerene joj sužbe ponovno će pjeniti i odlučno osuđivati najnovije zločine. Mediji će danima pisati i analizirati slučaj, vlasti pričati i ovo i ono. A vrijeme će prolaziti, doći će na red novi događaji i vijesti i slučaj Pukanić, kao i raniji slučajevi ubojstava ostat će jedan u nizu nerješenih slučajeva. Važno je da se prašina slegne i da ljudi s Markovog trga sačuvaju svoje fotelje. A ostali, neka se snalaze. Na Balkanu je to uvijek bila jedina parola koja je odgovarala stvarnom stanju. U svim vremenima. |