Arhangel
03.10.2008., petak
Iskustvo
|
U prvim danima listopada Arhangel je konačno uspio sve stvari dovesti na svoje mjesto i nakon turbulentnog ljeta sjesti za svoje računalo i pokušati napisati novi post. Što reći o vremenu koje je iza nas!? Što se Arhangela tiče, bilo je to vrijeme krupnih promjena koje su na svoje mjesto stavile mnoge projekte koji su bili već davno započeti... Sada je sve to iza njega i vrijeme je da se krene dalje... Dakle... U proteklom razdoblju dogodilo se toliko toga što bi bilo vrijedno prokomentirati, kako na osobnom, tako i na društvenom polju. Međutim, događaji koji su iza nas otiđoše u ropotarnicu prošlosti i na njih više nije vrijedno osvrtati se. Zato se okrećemo sadašnjosti. A tamo se događa puno toga... Listopad nekako svake godine dođe kao vrijeme rekapitulacije minulog ljeta. Mrak koji se rano spusti na prozorska okna potiče čovjeka da se u tišini svojega doma stane pitati o rezultatima svojega dosadašnjega nastojanja da plovi morem svojeg življenja. Nije vrijedno žaliti za prošlošću koju ne možemo vratiti da bismo ju ispravili. Jedanko tako, nismo gospodari svoje budućnosti za koju ne znamo kakva će biti niti hoćemo li biti njezin dio. Zato je važno živjeti u svojoj sadašnjosti potpuno se posvetivši nastojanju živjeti punim plućima. Jedino ćemo tako znati da smo čašu života iskapili do kraja. Iz svoje prošlosti u našu budućnost nosimo samo uspomene koje su nerijetko bolne. One nas podsjećaju koliko je život „šaka suza i vrića smija“, zbirka sjećanja na lijepe i nelijepe događaje i ljude koji su od nas iskovali osobe kakvi jesmo. To je dragocjeno iskustvo koje smo pozvani ugrađivati u dio života koji je pred nama kako bismo ga proživjeli bezbolnije. Svako iskustvo iz kojeg nismo izvukli pouku bit ćemo prisiljeni ponovno proživjeti kako bismo naučili ono što smo ranije propustili. Na taj način ne dozvoljavamo događajima da prolaze mimo nas i da ne ostave traga u našim sjećanjima. Ono što je Arhangel naučio u vremenu koje je iza njega je činjenica da pravi prijatelji nisu uvijek oni koji se takvima deklariraju i da je čovjek vrlo pokvarljiva roba. Istina, time nije otkrio „toplu vodu“, ali to je iskustveni zaključak o kojem u zadnje vrijeme često razmišlja. Postupci onih koje je ranije držao za svoju braću ostavili su dubok trag na njegovoj duši, rane koje neće tako lako zacijeliti, a kad se to nakon nekog vremena i dogodi, ostat će ožiljci koje će ponijeti u vječnost. No, pouka koja se poput neba prostire nad horizontom sadašnjosti dragocjen je dar – pazi kome povjeravaš srce svoje. |