Arhangel
03.07.2008., četvrtak
Molitva pravednika
"Sine moj ljubljeni, ti imaš srce istinskog pastira, premda ti je tijelo umorno od nagomilanog tereta kušnji. Dođi mi uvijek. Potraži u tišini moje srce. Ti si uvijek uključen u planove moje promisli. Gledaj, još malo, i ja ću te osnažiti da uzmogneš izvršiti zadatak koji ti je još preostao. Uzmi štap i drži ga čvrsto u ruci. Ne oklijevaj govoriti istinu, premda je mnogi neće razumjeti. Ne boj se, maleni moj, jer ja sam uvijek s tobom. Budi strpljiv, dijete moje. Ti si moj. Već je dosta učinjeno i mnogo toga nam se još sprema. Čuvaj dobro stado moje. Pouči moju djecu da me traže u najskrovitijem svetohraništu moje duše. Jedino neuništivo sklonište jest u srcu, gdje ja prebivam. Ondje ćeš me naći."Premda je ljudsko srce najpokvarljivije od svega što je stvoreno, ipak je Bog isto to srce izabrao da u njemu prebiva. Čudesan je to misterij, nedokučiv našem poimanju. Pred njim ostajemo nijemi i zadivljeni. Neka znaju da je prorok među vama! Naš poziv upisan je u naše srce i u našu dušu. Znak našeg Spasitelja utisnut je na našem čelu. Sva je moja nada u Tebi, Gospodine i velim Ti poput starozavjetnog Joba - «Što je čovjek, da je srcu Tvojem tako omilio!?» - i opet nalazim isti odgovor – Bog je ljubav! Dok živim i gledam ljubav Tvoju, želim Te slaviti, Tebi se moliti i Tebe zazivati. Tvoja ljubav obasjava sve putove moje i čudesno me vodi u vječnu svjetlost. «Što je čovjek, Gospodine, da ga se spominješ, što li čedo ljudsko da ga poznaješ!?» Odgovor na ovo pitanje sadržan je u misteriju Tvoje dobrote što nadilazi uske okvire našeg poimanja dobra. Moja hvala Tebi nije potrebna, ali po njoj ja bivam bliži Tebi shvaćajući kako je sve što jesam dar Tvoje ljubavi. Pred tom tajnom ostajem bez riječi... Vjere, samo vjere imaj i jednog će dana Gospodin nagraditi tvoju odanost. Jednog dana Gospodin će sve postaviti na svoje mjesto. Naša srca su poput kamena i samo patnja može od njih načiniti dovoljno veliku posudu da njome možemo zagrabiti radost. U našem vremenu toliko vrijednih stvari iščezava i gubi se, no ne čuje se ni jedan krik prosvjeda, pa niti samo šapat koji bi nam rekao da je tu nekad davno postojalo nešto što je bilo od bitne važnosti. Uza sve slabosti i stramputice nastoj ostati vjeran Bogu; On ostaje vjeran uvijek, milosrdan našim grijesima i krivnjama. Moj Gospodine. Ti vidiš pravednost duše moje. Ti znaš da nikad ne činim ništa s ciljem da bilo koga povrijedim. To što drugi moje postupke pretvaraju u neprijateljstvo odraz je netrpeljivosti njihova srca. A ja Tebi, Gospode - Bože nad vojskama, povjeravam parnicu svoju, jer bijah kao janje odvedeno na klanje i ne slutih da protiv mene opake spletke snuju. Ti, Bože moj, uzvrati svima po milosti svojoj, ne po pravdi koji kroji čovjek, koji nije ništa drugo nego crv ovozemaljski što rastače. Ti, Gospode, korake moje ukrijepi, nauči me, Sveti, pravilima svojim. To je put mojeg hoda, itinerar života koji želi biti življen svakog trenutka u punini svojeg postojanja. Prepoznati Tebe u svakom pogledu, i onda kad pogled nudi prijezir, nerazumijevanje i osudu, cilj je koji, Tvojim Duhom, valja doseći. To je cijena Neba, Neba ovdje na zemlji. To je znak dolaska Kraljevstva. To je znak Tvoje prisutnosti među nama, pokvarljivom robom u tom beskraju svemira. |